Dok živite s cimerom, važno je imati dogovor koji funkcionira što se tiče čišćenja sobe, otvaranja i zatvaranja prozora, i svega ostalog šta jednoj strani može smetati, a drugoj ne.
Ja i cimer kad smo se uselili nismo imali neki poseban dogovor, nego tek kad smo odlučili da bi mogli očistit sobu i kupatilo, onda smo se išli dogovarat. I tada, kaže meni cimer “Jel može da ja usisam, a ti opereš kupatilo?” Ja onak, može, jebe mi se uostalom, al sam tad naučio nešto novo o mom cimeru. Pa on je jebeni čistunac! Čovječe, pa taj se boji bakterije više nego vraga! Ja šlapom dotaknem vrata frižidera, a on odma: “Ne, ja uvijek operem ruke i onda moram otvarat ta vrata koja ti sad zaprljaš!” Mislim si, jebote, pa jel cijelom šakom otvaraš vrata? A i ako otvaraš, onda fino operi pod, imaš krpu za takve stvari, operi pod, pa će bit čist. I s njim moje papuče. I vrata na frižideru
Mislim si u glavi, jebote, kak ću ja živjet s takvim nekim ko se boji bakterije toliko da kad ide odnest smeće, da stavlja gumene rukavice! A jebote… i od tad ja perem kupatilo, jer se njemu to očito ne sviđa… u biti, jednom prilikom je prao, al je stručno preskočio WC školjku, valjda su mu bakterije i bog zna kakvi virusi iznutra zaprijetili da ak ih pipne domestosom, da će ga za guzicu ugrizt i jaja mu otkinut :)

Al onda smo se ja i moj dragi cimer ovako dogovorili: ja ću vodit brigu o kupatilu, a ti vodi brigu o smeću u sobi. I bi tako. Otprilike. Smeća nam se već tri puta nakupilo toliko da skoro ispada kroz prozor. Doslovce. I onda se još on žali da nešto smrdi u sobi. Ma da!?

Zato je bitno da se unaprijed dogovorite, ko čisti, ko pere, ko riba, ko nosi smeće. I bit za to odgovoran. Vodit brigu o tome da kada se napuni vreća za smeće, onda treba ili odnest smeće ili izvadit tu vreću, stavit je sa strane, i stavit praznu vreću. I to treba napravit onaj koji je za to zadužen. A ne kak meni moj cimer veli, uzmi si drugu vreću. Uzmi ju ti! :P

Ukoliko to ne riješite odmah, dok se ne poznate, nećete nikad. Vjerujte mi na riječ, ja i cimer smo skoro godinu dana zatvoreni u ovoj sobi, i još uvijek svađe oko kupatila i smeća, te pranja (njegovog) suđa. Evo baš dok ovo pišem, on leži na krevetu, a vreća za smeće puna. Digni se pa ju odnesi! I dvije kutije pizze su tu, koje sam kakti ja trtebao odnest. Ha, ja perem kupatilo :)

Druga stvar oko koje ćete se kad tad posvađati jest prozor. Neki kao ja vole kad je prozor stalno otvoren, volim kad u sobi ima zraka i svjetla, čak ni malo propuha ne smeta. I onaj zvuk izvana mi baš paše dok sjedim za kompjuterom. Dok moj cimer, čista suprotnost. Što mračnije to bolje. Zrak? Kisik? Kakav kisik, njemu je dost radijacija od monitora i on živi :)

Ali tu ajde nađemo neki kompromis, samo što je problem što je on ko penzioner. Ja otvorim prozor (vani vrućina), a on odma po trenirku. Ja onak gledam, wtf, kak ti nije vruće!? Ma kakvi vruće njemu je još i hladno.
Eto, čisti dokaz da nas ima svakakvih. I sad je meni fino, on spava, prozor je otvoren širom, fino se soba lufta i baš lijepo. I to sad tu pišem tak da mi idući put ne može kljucat da on ne može s otvorenim prozorom spavat :)

Prozor, čišćenje…muzika. Iliti glazba. Ja mogu svašta slušat. A volim i glasno slušat. Moj cimer, hm, ne baš. Ovisi, nekad sluša techno, nekad domaće, a voli i narodnjake poslušat. Da, eto, sad svi koji znaju mog cimera, iz prve ruke mogu čuti da on sluša narodnjake! Ali problem nastaje dok on mora učit, ili dok ga boli glava, ili dok mu jednostavno tak nešt pukne, onda ja moram stišavat! Ja si stavim slušalice, al opet je preglasno, on opet čuje van…ma mislim si, kupi i ti slušalice, pa ćemo obojica imat slušalice, pa niko nikoga neće čut. I tak ćemo i napravit. Ak si on ne kupi slušalice, ja ću mu ih kupit. Jer izludi te to dok ja slušam nešt, pa čujem “ugasi” ili “stišaj”. A kad bi obojica imali slušalice, bilo bi to baš super, jer onda bi mogli glasno slušat glazbu i jedan i drugi, a da se međusobno ne čujemo. Tak i tak znamo za komunikaciju koristiti Icq, iako nas dijeli pola metra…

To su vam tako, neke stvari oko kojih je uvijek bilo i uvijek će biti svađa. Znam da smo se i u srednjoj u domu svađali s čistačicama i odgajateljima kad smo morali nosit smeće, ono, šta bi ja nosio smeće, ak mi ne smeta! Ni sad mi ne smeta, pa me ne dira, al znam da kad bi ja morao biti taj koji nosi smeće, popizdio bih od trucanja “daj odnesi smeće” :D

Al sve je to za ljude, ima nas različitih, i baš zbog toga nam nikad nije dosadno. Sve je stvar kompromisa. Nađite ga i bit će sve ok. Stvarno. Evo ja i cimer još tražimo svoje kompromise. Ja ovo pišem, a on mi papučom lupka o parket…ak mu kažem da prestane, počet će opet. Ak šutim, diže mi se tlak. Ma nek ide u kurac, nek lupka koliko hoće.

Poanta svega - više ne živite u svojoj sobi, gdje ste sami u svom svijetu. Sada tu sobu dijelite s nekim ko je 100% drugačiji od vas. Moj cimer bi rekao - dijametralno suprotan :)
Većina vas ako dijeli sobu sa bratom ili sestrom također ima svađe oko ovoga ili onoga, pa zašto onda ne bi imali i sa cimerom?

Živjeli ;)