Koja mi je cimer pička! Pička, pizda, votever. Dogovorimo se mi (pod “mi” se podrazumijevamo “ja, on i jedna frendica”) da ćemo danas kod nje skupiti neku ekipu, i da ću ja peći palačinke, a moj cimer bi trebo bit zadužen za napravit onu smjesu, ja to ne znam. I naravno, morali bi nać nekoga ko će nam mazat palačinke pekmezom i eurokremom, al to nije toliki problem… Treba počet od temelja, znači, od smjese.

I sad se on sprdne da neće ić. Zašto? Naime, on vam idući tjedan ima kolokvij iz vježbi iz informatike, kojeg bi morao položiti baš u ovom roku, da sad ne opisujem kako i zašto… I ok, kužim kako je to kad nešto moraš, ali… jebemu, cjeli jebeni petak (jučer) je igrao neki tamo RTS, “Poseidon“, do pol dva ujutro! I u pol dva mi veli da on ne ide van danas. ŠTA SI REKO?!?!

Ne, ne, moram učit, moram te vježbe ponavljat, ovo, ono…jebem ti sveca, a mogo si se igrat 5 sati u komadu? Ma daj nemoj srat, dogovorili smo se, znao si da idemo van, šta nisi učio, neg se ti s igricama zajebavaš!

Mislim koje sranje, sad ćemo svi mi ostat suvog grla jer nam nema ko radit smjesu za palačinke. A ja se baš nabrijao za ovaj vikend, baš bi nam bilo dobro! Al ne…cimer mora učit…

E, onda smo se ovako dogovorili – danas, poslije kolokvija iz matematike što ga pišemo, ja ću mu (znači, negdje od 16h do 19.30h) objašnjavat vježbe. Tri i pol sata bi trebalo bit dosta za velik dio posla. I još malo sutra i nema da ne položi

I tako, on će naučit informatiku, napravit smjesu, ja palačinke, i svi sretni i zadovoljni

Ali nije moj cimer samo zbog toga prozvan pizdom. Naime, dok smo se jučer dogovarali oko gore spomenutog učenja, dogovorili smo se poslije kolokvija, znači, u 15h naći pred faksom i otić na pizzu. I onda učit. I ok, u tri idemo na pizzu, ja i on.

Probudim se danas (kurac se ja probudim, probudio me mobitel, pa ko je još vidio u subotu u podne zvat ljude… ), i vidim poruku na mobitelu koja je tamo od 9 ujutro, pita frendica (ista ta kod koje ćemo palačinke peć) da jel idemo prije kolokvija na ručak, negdje oko 13.15h… A ja fino odgovorim da ako može u tri pred faksom, pa da idemo na pizzu, jer sam se tak s cimerom dogovorio. Veli ona – može. Fino.

Siđem ja tako dolje s kreveta (sjećate se, moj cimer je peder, jer on je dolje, a ja gore, piše to u jednom od prijašnjih postova… ), odem pišat, kad veli meni cimer da ide u 13.15h na ručak!
A pizda ti se zgadila, jebem ti sve, kak si se prodo, pičko jedna! Ja se držim našeg dogovora i kad me frendica pita za ručak, ja velim da zbog cimera mogu ić samo poslije kolokvija, on meni veli da je on gladan i da će zato ić prije!
Ma pičko, idi na sred korza pa se prodavaj!

I zato sam sad čvrsto odlučio da s njim:

  • a) više se ne dogovaram, ili
  • b) dogovorim se, pa ga zajebem čim naiđe prilika

O jebote…a ništa, sad će za kaznu MORAT doći večeras, barem smjesu radit, kad se već ne zna držat dogovora.

Eto, pouka dana je: kad se nešto dogovorate s cimerom, budite barem toliko čovjek, pa se držite dogovora. Ak vas netko zovne ranije na ručak, reci nemožeš, imaš dogovoreno. Ili pozoveš tog nekog s tobom na ručak, isto kak sam ja ovoj frendici reko da nek ide sa mnom i cimerom, a na kraju, ići će sa mnom i bez cimera. Jer mi je cimer pička.

Ćaos!