Evo baš sjedim kod frendice na stanu, i od jedne druge frendice držim laptop u krilu. Asus neki, bijesni, dobro izgleda :)
Ovo će biti prvi post napisan na laptopu, u krilu, baš je fora zapravo za pisati, mogao bih se naviknuti pisati ovako. Kad bude para, sjest će vjerojatno nekakvi macbook (pro), pa ću pisat postove sjedeći na wc-u :)
Ili možda neki Asusov Eee model.

Čitanje je out, sad je pisanje in :)

Mobitel mi je na trbuhu, laptop u krilu. Malo se dopisujem s cimerom, otišo je doma. Osjećam se tako gadgetoliko, technosexualno, geek! Al za ozbiljno, baš je fora pisat na laptopu, stvarno bih se mogao na to naviknuti. Morat ću sponzora nekog naći, ili jednostavno početi štediti više.
Inače nisam neki ljubitelj laptopa, nedavno sam kupio novo desktop računalo, ali nekako sada, pišući ovaj post, uviđam prednosti istoga. Ne treba mi neka zvijer, dovoljno samo da mi vrti Word i to je to. Firefox također, i da ima wireless :)

No dobro, da počnem o programiranju. Poanta našeg susreta kod frendice jesu strukture podataka i programiranje. Nitko od nas, osim jednog kolege koji nam sve fino objašnjava, nema pojma o programiranju. Radi se o C++ jeziku. Ajd, nešto malo nabadamo, al ono, nije to to. Onako kako bi trebalo biti. A kamoli da je to onako kako faks to traži od nas. Traže, kako je to kolega lijepo opisao, da kopamo jamu čačkalicom. Zadali su nam nekakve zadatke iz kolegija zvanog Stukture podataka, i kao, mi bi ih trebali znati rješiti. I naravno, trebali bi znati što je, kako radi i kako se implementira u C++ QuickSort algoritam. A mi kurac znamo.

Nije sve tak crno, mislim, na Programiranju 2 je situacija mnogo bolja, zadaci su normalniji i daju se napraviti, naučiti i shvatiti. Ne traži se od nas da imamo znanje onoga što neznamo i što nam nije pokazano. Dok je na strukturama malo drugačija stvar. Ali eto, kako imam već dvije godine iskustva na ovom fakultetu, malo je toga šta me može stvarno više iznenaditi. Neoriganiziranost kolegija, neozbiljnost pojedinih profesora, izmjenjivanje pravila studiranja, neinformiranost, i ostale stvari koje sam imao prilike vidjeti i osjetiti na ovom fakultetu su stvorile u meni samo jednu želju prema ovom fakultetu. Otići s njega. Završiti ga, pokupiti diplomu i otići. Iako planiram i postoje velike šanse da ću na njemu zaglaviti još koje 2-3 godine, jer želim imati magisterij, to ne znači da volim taj faks i da na njemu ostajem jer mi se sviđa. Fakultet doduše stvarno nudi širok spektar znanja i daje dobra predznanja za neko dalje usavršavanje i specijaliziranje za pojedinu granu znanosti, ali kako je sam rad na njemu organiziran, to je strašno i sramota. Ironija svega je što u imenu fakulteta stoji organizacija.

Radeći ovaj zadatak iz struktura, shvatio sam da stvarno nemam pojma o programiranju. Niti me zanima. Ja uopće nisam taj tip osobe, ja neznam razmišljati na razini računala, nekih aprstrakcija, ne razmišljam programerski. Nisam ni skroz vizualni tip, ali nekako vjerujem da bih prije shvatio neki jezik specijaliziran za web, kao što je PHP. Njega kužim, onak, nije bed, ali C++ mi je totalna nepoznanica. Tako da u biti samo čekam da mi prođu ovi programerski kolegiji, tak da mogu dalje studirat normalno i bez gubljenja živaca :)

Sutra (ponedjeljak) je predaja zadataka, pa ćemo vidjet šta će bit. Nadam se bar kojem bodu, ali i nakon toga slijedi programiranje, i to intenzivno. Ovaj tjedan će biti gadan, ali idući je već itekako mirniji :)
Inače, nedavno sam završio čitanje Orwellove 1984. Odlična knjiga, i moram priznati da je na mene ostavila dobar utisak. Zanimljivo je bilo čitati i zamišljati scene kako bi to u filmu izgledalo, svakog lika sam si zamišljao u glavi, svaku scenu, zvuk, okoliš i slično. Izgleda da je to ono zbog čega svi preferiraju čitanje, a ne gledanje filmova. Zato sam odlučio ne pogledati Harry Pottera i Red Feniksa dok to ne pročitam.

Također, pročitao sam i Muškarci su iz birtije, žene su s placa, Igora Kokoruša Lebowskog. To je zapravo kolekcija zapisa blogera Lebowskog, zbog toga sam i uzeo tu knjigu, rekoh, da vidim o čemu blogeri pišu. Ali sama knjiga mi je ispala zanimljiva zbog nekih potpuno drugih razloga. Naime, autor je iz Bjelovara, i opisuje događaje neke odande, poznata mi mjesta, što me je, zbog mojeg školovanja tamo, vratilo baš u to srednješkolsko razdoblje, u taj mali gradić, gdje sam proveo jedan dobar dio života :)
Zanimljivo je bilo čitati tu knjigu, baš je preporučam! Također, pogledajte i autorov blog.

Idem sad dalje programirat. Lijep pozdrav svima :)