Selim se na stan. Već negdje od druge godine želim na stan, i konačno, ostvaruje se i sretan sam kao malo dijete zbog toga. Cijelu srednju školu sam živio u đačkom domu u Bjelovaru, a kad sam došao na faks, dobio sam studentski dom, i to novi, bio sam u prvoj generaciji koja je useljavala. No, već mi je dojadilo živjeti s nekim u sobi (u mom slučaju, s dvojicom cimera). Ne da mi oni nešto posebno smetaju, ali želim privatnosti za sebe. Želim slušati glazbu na zvučnike, ići spavati u tišini, a ne da mi tri kompjutera zuje. Želim cijeli dan hodati u gaćama po stanu.

Kako mi je baka rekla ovaj vikend, sad si mogu i curu dovest, nisam ja više mali braco :)

Jedva čekam dan kad ću se useliti unutra. Odmah ću si na poštanski sandučić i vrata stavit prezime, kupit ću si peglu i one žice za sušit veš. Baš sam ovaj vikend bio doma i jedno pet minuta sam gledao u veš mašinu kak pere, i zamišljao sam sebe kako ću i ja prat svoje krpe. Vjerujem da će prvih par puta bit zanimljivo, a kasnije postat davež, ali to su one slatke muke.

Na Coolinarici sam si probrao par recepata koji će me uvesti u kuhinju. Nije da znam nešto posebno spremati, jaja znam ispeći, ali se zato nadam da ću si sad više sam kuhat i spremat, nego trošit na iksicu.

Inače, stan je veličine 64 kvadratna metra, ima kupaonu, kuhinju i dvije sobe. Jedna je manja i ima balkon, druga je malo veća i nema balkon. U kuhinji se nalazi veliki okrugli stol, kauč na razvlačenje (da imam gdje spavat kad bi mi cura došla, da se ne gužvamo u jednom krevetu, a i pobogu, nismo u braku, jel :) ), peć, napa, a imamo i “špajzu” u kojoj je frižider.

U kupaoni je kada (konačno!), wc školjka (nova), bide, umivaonik, bojler i grijalica. Ono što je meni i cimeru od posebnog značaja je i prozor u kupaoni, tu u domu imamo samo neku slabu ventilaciju.
Vjerojatno ću i bicikl kupit. Sad ga bez beda mogu držat u podrumu zgrade, ulazna vrata se zaključaju čim se zatvore, i jedini način za ući u zgradu je s ključem. A ako bude baš gadno, mogu ga i u stan stavit. Ili na hodnik ili na balkon :)

Iznimno me veseli taj stan, tak da jedva čekam useljenje u njega. To mi je zapravo prvi put da ću imati sam svoju sobu. U osnovnoj sam sobu dijelio sa sestrom, kasnije je ona dobila svoju sobu, a meni se doselio brat. Tako da nikada zapravo nisam imao svoju sobu, ali sad ću imat. To je u biti ono čemu se toliko veselim i zbog toga jedva čekam da prođe ljeto.

Dom je dobar, nema šta, ali stan je stan ;)