Prije koje tri godine, nastava na hrvatskim fakultetima se počela provoditi prema tzv. Bolonjskoj deklaraciji. Naše školstvo se zaletjelo u to i zbog tog nepripremljenog zaleta današnja nastava je u rasulu. Grupe predavanja u kojima studenti nemaju mjesto za sjediti i premalo kadra za predavanje je samo mali dio onoga što trpe svi tzv. bolonjci. Kako to obično biva, najteže je onoj prvoj generaciji, u koju spadam i ja.

Na nama su se sve greške ispravljale i nije bila rijetkost da nositelj kolegija (još tamo na prvoj godini) kaže da ne zna kad će biti kolokvij, jer eto, i on uči s nama!? U redu, shvaćamo mi da je i njemu to novo, ali hej! Ako on ne zna, tko zna? Dekan i uprava? Ne. Ni ministar također.
No, što te ne ubije, ojača te, pa smo i mi tako dogurali do kraja, gradom se upravo ovog trenutka šeću prvi bolonjski apsolventi, sretni jer više neće morati trpjeti tu neorganiziranost cijelog tog procesa.

Svake godine bi se pojavile neke odluke za koje je jedina prikladna reakcija - WTF? Mi smo već navikli na to, ali ovo što se ovaj tjedan dogodilo jest potpuni apsurd. Radi se o studentskim anketama.

Naime, jedna od boljih stvari koje je bolonja donesla jest ocijenjivanje profesora. Krajem svakog semestra, došla bi anketa sa Sveučilišta, koju bi student ispunio (za svakog profesora posebno) i dao mu ocjenu na različitim nivoima. Ankete su bile anonimne. Kažem, bile su.
Krajem ovog semsestra se opet očekivala anketa. I dobili smo ju. Ispunjava se putem interneta, na ISVU (Informacijski sustav visokih učilišta) sustavu. Kažu da je razlog prebacivanja ankete u online oblik smanjivanje gužvi i procesa obrade. Ali zašto na popularni Studomat, na kojeg se student spaja svojim JMBAGom, koji ga označava u akademskoj zajednici? Prije ispunjavanja ankete se dobije obavijest da je ona potpuno anonimna i da nema načina da se podaci dobiveni u anketi povežu s nekim od studenata.

Koliko je to istina ili ne, ne znam, ali znam dobar broj studenata koji ne žele ispunjavati anketu jer su dobili otvorene prijetnje od nekih profesora da ako mu budu davali loše ocjene na anketama (dok se još mislilo da će biti u papirnatom obliku) da će i on početi dijeliti loše ocjene. Znači li to da on ima pristup tim anketama, pa možda uspoređuje rukopise? Ili jednostavno u privatnom životu pozna nekoga tko se bavi obradom tih anketa? Zato i ova online anketa nije baš ispala popularna kod studenata, jer se nemože znati tko tu koga pozna i kakve informacije može dobiti, ovim ili onim putem.

Osobno, anketu neću ispuniti ne zbog straha od profesora, nego iz principa. Takva stvar mora biti anonimna, ali stvarno anonimna. A ne da se ispitanika uvjerava da je anketa anonimna. Čim se ja ulogiram pod svojim imenom i prezimenom u sustav, ja tamo više nisam nepoznat, nego se prati svaki moj klik. Pa tako i na anketi, što god oni rekli.

(objavljeno na Sutra.hr, 11. lipnja 2008.)