Better to be a geek than an idiot.
Tokom studiranja sam imao nekoliko ponuda za poslove, što honorarno, što ozbiljnije. No, zbog faksa i obaveza na njemu, radio sam samo honorarno. I to su sve bili neki poslići u Varaždinu, odradiš i bok. No, negdje sredinom svibnja sam se javio jednoj našoj firmi, koja je specifična po tome što se sve radi preko interneta, odnosno, firma uspješno primjenjuje pricnipe teleworkinga.
Klasični “odlazak na posao” podrazumijeva da se probudite u točno određeno vrijeme, otuširate se i operete, obučete, sjednete u auto i krenete prema uredu. Dođete na posao, sjednete i radite, oko 10 imate pola sata pauze, pa tako do 15 sati, kada opet sjedate u auto i idete doma.
Doma vas čeka žena i djeca, vi ste umorni i nemate volje za ništa, idete spavati, jer vam treba energije za drugi dan i navečer za pivo popit.
Drugo jutro – opet ispočetka.
Teleworking je drugačiji (a ako nazovete odmah…) od takvog pristupa poslu, i u mom slučaju izgleda otprilike ovako: probudim se kad se naspavam, umijem se i spremim si nešto za doručak. U međuvremenu se računalo upali. Nakon doručka sjednem za računalo i proletim onu jutarnju turu interneta i informacija. Odem natrag u dnevnu sobu malo TV gledat. O, gle, počinje moja omiljena serija (ili više njih) – pogledam.
Nakon toga, ako treba pomoći starcima nešto ili skoknuti do grada, obavim to. Kad sam gotov, sjedam za komp i gledam imam li šta za raditi. Odgovor je u 99% slučajeva potvrdan :)
I tada radim to. Svira mi glazba, a kada bi dođe, skoknem na internet (mislim, na internetu sam, ali ono, forumi i facebook itd.), ili čak upalim San Andreas pa odradim koju misiju. Kad mi se mozak opusti, vratim se opet na posao. I tako dokle ja hoću, mogu sjest i odradit projekt u jednom danu, a mogu ga i ležernije raditi pa će izrada trajati tri dana.
Dakle, teleworking je rad od kuće, iako ne nužno samo od tamo. Općenito je to rad na daljinu, znači, ako si ponesete posao doma, to nije teleworking, nego je to kad te stisnu rokovi :)
Ali ako konstantno radite van ureda, udaljeni od istoga par stotina (i više) kilometara, e to je teleworking. Kada iz Pripizdine Donje obavljate posao ;)
Kada govorimo o prednostima teleworkinga, možda najbitnija prednost je ta da se ne troši vrijeme na dolase i odlaske s posla, što može puno vrijediti ako živite u nekom većem gradu, i gdje vam je ured na drugom kraju grada.
Druga prednost je komocija vlastitog doma. S nikim (osim s obitelji) nemorate dijeliti frižider recimo, wc, ured, fotokopirku, parking itd. Sjedite u svojoj fotelji/stolcu, za svojim stolom, u svojoj sobi i kući, idete jesti kad ste gladni, a ne kada imate pauzu. Pauzu sada imate kad vi to želite (i koliko vi to želite).
Za one komotnije, raditi možete u obučeni laganije, zagrnuti ogrtačem, u gaćama, ili ako vam baš paše – goli. Nitko vas ne nadgleda ni ne vidi, osim ako imate web-cam. Naravno, vi ne morate nužno dozvoliti da vas netko gleda preko kamere.
Također – nemate onaj neki strah da vas netko nadgleda, da će šef svako malo banuti u ured i baš vas uzeti na dnevni red. Baš zbog te slobode ljudi budu produktivni, rade bez nekakvih strahova i ne zamaraju mozak nebitnim stvarima.
Kako sve u svemiru ima dvije strane, tako ima i teleworking. Jedan od glavnih nedostataka rada na daljinu jest sama organizacija rada. Morate se držati nekog rasporeda, jer bez njega ništa. Također, potrebno je uvesti jedan nivo samodiscipline i motivacije za rad, jer će vam se inače dogoditi situacija da “…samo još ova epizoda…” ili “…evo dok prođu vijesti…”, a rok je iza ugla.
To je zapravo prednost ureda, tamo nemate što drugo raditi nego – raditi. Kod kuće možete raditi sto drugih stvari osim posla, i baš zato je bitno i kod kuće ponašati se profesionalno. Iako komocija vlastitog doma postoji, nebi bilo loše uvesti naviku recimo oblačenja za posao i tako raditi od kuće. Na blogu ekipe iz Superawsome-a sam pročitao i da je pametno tokom rada od kuće obući cipele, jer tada znate da ste na poslu, a kada ih skinete, dobijete onaj osjećaj olakšanja i znate da ste doma.
Od ostalih nedostataka izdvojio bih sustanare. Živite li sami, preskočite ovaj odlomak. Ali imate li cimera, cimericu, ženu, djecu…mogli bi vas ometati, što je potpuno razmuljivo. Tata je kod kuće, naravno da će se dijete htjeti igrati s ocem, i neće ni shvaćati da tata zapravo radi, jer je naviknuto na to da se radi tamo negdje u gradu…
Pokušajte svojim sustanarima objasniti da vi radite od tad-i-tad do tad-i-tad i da vas pokušaju što manje ometati. Naravno, na razumljiv način im to objasnite, a ne da se zatvorite u sobu i ne izlazite do popodneva. Tokom rada iskoristite mogućnost što ste kod kuće, pa svako malo se sami ustanite od stola i prošećite po stanu, popričajte s ostalima i vratite se na posao. Mnogo lakše je vratiti se na posao kada se vi sami isključite iz posla, nego kad vas netko prekine u razmišljanju.
Kao što rekoh, osobno radim za jednu hrvatsku firmu honorarno, i sve se odvija uz teleworking. I to ne samo ja, već doslovno svaki suradnik radi od kuće. Komuniciramo putem Skype-a i njegove mogućnosti konferencijskog poziva, te grupnih chatova, čiji su histoy zapisi negdje na serverima sačuvani.
Projekti se definiraju i preuzimaju preko Wiki sustava, i u pravilu je to to. Veoma jednostavno zapravo. Budući da radimo u timovima, svaki dan u određeno vrijeme imamo tzv. daily briefinge, gdje svatko kaže što je radio i što će raditi, ali to već nije toliko stvar teleworkinga nego timskog rada i način za povećanje efikasnosti istoga, pa ću to ostaviti za neki drugi put.
Dok sam bio još u domu u Varaždinu, tamo mi je bilo prevruće tokom dana u sobi i jednostavno nisam mogao previše raditi, koncentracije nije bilo nigdje. Zato sam to kompenzirao radom do nekih 2-3 sata u noći. Sada kako sam doma, gdje nije toliko vruće, mogu se skoncentrirati na rad i raditi. No, i meni se dogode dani kada ne napravim ništa, ili jako malo. Baš zato jer nemam samodiscipline, ali radim da tome da se svakim danom sve više kontroliram i discipliniram ;)
Također, bilo bi dobro organizirati si u sobi jedan mali ured, znači, očistiti stol od svakojakih điđa-biđa, i smatrati taj dio sobe svojim uredom. Ja na svom stolu imam i sat, i ono što drži penkala i kocku za papir. Lampu također, mobitel i telefon, i spajalice čak. Klamerica isto mora biti tu negdje :)
Na kraju, da zaključim, teleworking je jedna super i moderna stvar, i iz nje možete puno dobiti, i vi kao zaposlenik, i vaš šef. Ali ako nemate kontrolu sami nad sobom, ili jednostavno nemate kod kuće uvjete za daljinski rad, možda je ipak bolje otići u ured i prosjediti tamo svojih 8+ sati…
Ime mi je Nikola, student sam Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu, i bavim se svačime pomalo, a sve to pomalo pokušavam više ili manje dokumentirati na ovom blogu.
Tokom studija, koji još traje, bavio sam se razno raznim poslovima, od web-dizajna i developmenta, do pisanja za časopise Plan B i Studentski List.
Pisati volim, jedino što mi je problem, još uvijek, pronaći neku temu, neko područje u kojem bih tražio stalnu ili barem dugoročniju inspiraciju, pa pišem o svemu i onome što mi padne na pamet.
Više o meni...
nikola
July 25th, 2008 at 07:52
sve si lijepo napisao ali nisam našao kod koga radiš … jel se možda radi o Polaru?
Nebojša
July 25th, 2008 at 09:14
Da, nisi na kraju napisao što točno i gdje radiš? Što, bojiš se da ti šefovi ne čitaju blog? :D Što se tiče odlazaka na posao i to.. pa vidiš, ja u biti mogu raditi od kuće, posebice u posljednje vrijeme. Zapravo, sve vikende radim od kuće, a preko tjedna iz firme. I uvijek ću radije odabrati firmu nego kuću. Jer kad sam doma i trebam tu i tamo nešto napraviti, onda u biti ne radim ništa nego svakih pola sata pogledam sajt, nešto promjenim, napišem, a dok sam na poslu.. pa imam bržu vezu pa između zadataka u miru gledam south park i family guya :D A i kad imaš ekipu na poslu, obično se dobar dio posla zajebavate međusobno i ima tih nekih sitnih čari, posebice kad radiš u novinskoj redakciji gdje je uvijek žustro. Ovo što si opisao gore da se dižeš ujutro, da imaš pola sata stanke.. to su činovnički poslovi. Čim si na malo boljoj poziciji ili u malo boljoj firmi, takav način posla je nepoznat. Što nije nužno ni dobro, a ni loše.
blackshtef
July 25th, 2008 at 10:29
@nikola: Da, radi se o Polaru, radim ajmo reć na poslovima vezanim uz web i marketing.
@Nebojša: Čita šef ovaj blog, al nisam navodio ime firme jer eto, neznam, mene su učili da se o tim stvarima ne govori :)
Inače, slažem se s tobom oko toga da bi radije radio u firmi nego doma. Nije ovo loše, ali kao što rekoh, u domu mi je bilo vruće i nisam mogao na to utjecati, a da sam u firmi, vjerojatno bih imao klimu :)
Jednoj firmi sam radio neki web-shop, i oni su zahtjevali da budem baš kod njih, imao sam svoj ured, stol, kompjuter, sve, ne…
Vjerujem da je tebi dobro na poslu, pogotovo jer vidim da u zadnje vrijeme imaš “najveći ured u firmi” ;)
Luka Vida
July 25th, 2008 at 12:52
Odličan tekst, naveo si više-manje sve prednosti i mane teleworkinga, ali ja mislim da nisu dovoljno istaknute prednosti rada na poslu.
Proteklih nekoliko godina sam samostalno radio “od doma” na puno projekata, a za ovaj tekst su vezani oni koje sam radio kao dio tima. Dogovori su bili preko gTalka, skaypa itd, ponekad smo imali sastanke uživo. Sve je funkcioniralo, projekti su dobro završavali. Teleworking funkcionira.
Nedavno sam se zaposlio u jednoj firmi i tek sada vidim koliko je bolje raditi u firmi. Jedna velika prednost je druženje sa živim ljudima, što mi je u zadnje vrijeme postalo bitno. Jednostavno mi je dosadilo provoditi doma u “uredu” solo x sati i da mi je jedina komunikacija s živim svijetom ekran. Sada fino dođem na posao, po putu sretnem nekoliko ljudi, u uredu komuniciram s ljudima, a oni s kojima sam se čuo prek skypea su još uvijek dostupni. Puno zabavnije. Moje mišljenje je ovakvo vjerojatno zato što je firma stvarno dobra, treba mi 20min do posla lokacija, a i još sam mlad.
Što se distrakcija kod teleworkinga tiče, najveći distraktor je Internet.
blackshtef
July 25th, 2008 at 15:14
Da, najveća ironija je u tome da je baš Internet najveća smetnja u teleworkingu :)
Pogotovo kad se treba učit za ispit :)
Ivica
February 3rd, 2009 at 18:14
Nedavno sam u http://www.wiziq.com slusao predavanje o tome kako covijek ima 4 zdravlja: fizicko, mentalno, duhovno i socijalno. A i sami smo toga svijesni. Ja to gledam kao nase “baterije” koje nas pokrecu. Sve cetri treba stalno puniti, jer ako je iti jedna prazna moze poremetiti rad ostalih.
Trebamo biti svijesni tih nasih baterija i drzati ih punima, a kako ce se to odvijati i kroz koje aktivnosti, na to osobno utjecemo.
Trzisni uvijeti su sve ostriji i sve je teze naci posao na kojem ce covijek puniti sve cetri baterije. Zato je posao uvijek posao kako god okrenemo i treba ga odraditi, ali ne treba od posla ocekivati cuda na svim nasim poljima zivotnim.
Moje podrucje je obrazovanje i na snazi je osobno obrazovno okruzenje koje moramo sami sebi organizirati, pa tako moramo organizirati i nas zivot koji ima 4 baterije, a posao je samo dio naseg zivotnog okruzenja.