Prvo laptop iskustvo
Prvo računalo sam dobio 17. listopada 1998. godine. Sjećam se točno trgovine u Zagrebu gdje smo moj tata i ja išli, kako me probudio to jutro i pitao “Jel idemo vidjet jel kompjuter gotov?”
Tad su se kompjuteri sklapali, trebalo se naručit, bili su skupi i nije bila tolika potražnja za njima da bi se isplatilo proizvoditi konfiguracije masovno kao što je to slučaj danas. Imao sam 11 godina.
Bila je subota i cijeli vikend sam visio na njemu, učio, snalazio se s mišem, bili su tad popularni Windowsi 95. U ponedjeljak me prozvao profesor iz zemljopisa da odgovaram, i jedva sam dobio 2. A lijepo mi je mama rekla u nedjelju – ponovi zemljopis.
Kako sam se ja praktički odselio u Varaždin, a brata zarazio računalima, došlo je vrijeme i da on dobije kompjuter. Prije godinu i nešto ako se ne varam je dobio svoj prvi kompjuter. Desktop konfiguracija, LCD monitor…standard. Kasnije smo ga malo pojačali boljom grafičkom i dodatnom memorijom i danas je to jedna solidna konfiguracija.
Nakon toga, došlo je vrijeme za moj novi kompjuter. Onaj stari nije imao više ni šanse za nadogradnju, pa sam kupio sve od nule i sam složio svoju konfiguraciju koja me i dan danas dobro služi.
Jedino je moja sestra ostala “zakinuta” za taj dio tehnologije. Stalno se borila s bratom za stolicu pred računalom, pa smo probali svašta, od dva user accounta, ali su problemi nastajali kad bi jedan program tipa winamp bio instaliran za sve usere, i onda brat promijeni skin, pa se i sestri promijeni i tako…
No, kako se njoj bliži vrijeme završetka srednje škole i odlaska na studij, tako je počela tražiti laptop. Gdje god bi naišli na izložene laptope, stala bi pokraj jednoga i pogledala tatu onim pogledom, kakvim mačak u čizmama gleda u vojnike (Shrek) :)
Naravno da nije to bilo samo tako, i nije dobila laptop samo na pogled. Prošlo je dosta pogleda dok su roditelji odlučili da ipak kupe sestri laptop. Sada je i nekako savršeno vrijeme za to, imat će godinu dana da se uopće nauči raditi s računalom malo više (na faksu će joj trebati daleko više nego u gimnaziji), a i imat će odvojeno sve svoje slike i glazbu na svom računalu.
Za Uskrs sam došao doma i drugo jutro me tata probudio, kao prije 11 godina – “jel idemo kupit laptop?”
Može – rekoh, ustao sam se iz kreveta, spremio na brzinu i sjeli smo u auto i krenuli gledat gdje šta ima. Na kraju smo našli jedan model, kupili ga i dali ga sestri par dana prije rođendana i prije Uskrsa, jer ga je trebalo podesiti, instalirati OS, programčiće, sve. Za to se naravno brine stariji brat koji evo upravo sjedi na krevetu, naslonjen na zid, ispruženih nogu preko stolića, sa laptopom u krilu i piše ovaj tekst :)
Govorilo se o: first-time, laptop, računalo + Kategorija: Little ol' me
Baš lijepo od tebe. Ipak… samo da ti kažem… to nije tvoj laptop. Sad ga lijepo vrati sestri.
:-)
neeee :(
kako kaže tomislav, lijepo vratiti … dobra storija, kad smo vec kod kupovine laptopa, meni ide na onu stvar sto kod velike vecine lokalnih preprodavaca i dealera ne smijes niti pogledat a kamoli malo dirnut laptop … ko da ces ga pojest rekli bi malo stariji :-)
E to sam zaboravio napomenut, ovaj prodavač je bio potpuna suprotnost: izvadio laptop iz ormarića, stavio ga na stol, fino se moglo sve probat itd…
nema šta :)
Joooj kad se sjetim svog prvog laptopa… palio se stooo godina
Eeeee, divan tekstić :) Još da si nam stavio sliku sestrice sa svojim novim laptopom, mislim da bih se i rasplakala . . . baš sam srećna što ga je dobila. Znam kako je biti mlađi i kako je čekati.
A povodom tvog prvog računara i zemljopisa . . . hmmm, mislim da si dobro odabrao, a ti? ;)
Uh, da se mogu vratiti i birati, opet bi isto izabrao :D
Ni dana nisam požalio što sam kao klinac visio za kompjuterom :)