Ukoliko među mojim čitateljima ima skrivenih poduzetnika, koji imaju neku ideju u glavi, a fali im nešto sitnoga da ju pokrenu i/ili ostvare, pažnja!

Sljedeći mjesec, točnije 14. i 15. svibnja održat će se MiniSeedcamp Ljubljana za koji se trenutno bira 20 timova odnosno web startupa koji će sudjelovati. Na njemu oni dobivaju priliku za predstavljanje svog projekta, trening s vodećim svjetskim web poduzetnicima, investitorima i marketinškim ekspertima te bolju priliku sa sudjelovanje na Seedcamp natjecanju.

Što je Seedcamp uopće?

Seedcamp je natjecanje za mlade IT i web poduzetnike u kojemu 5 pobjedničkih timova dobiva 50 tisuća eura investicije (svaki) te tri mjeseca treninga i rada na svojoj tvrtki u Londonu. Savjetnike koje dobivaju dolaze iz najuspješnijih svjetskih tehnoloških tvrtki: Googlea, Microsofta, Mozille, Facebooka, …

Tko sve može sudjelovati?

Pa mogu sve tvrtke i timovi iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Imajte na umu da je rok za prijavu prilično kratak, do 27. travnja traju prijave!

Gdje se prijavim(o)?

Na http://www.seedcamp.com, a dodatne informacije možete naći na http://seedcamp.com/pages/ljubljana09

O čemu se radi?

Radi se o LOL Gadgets blogu, blogu na kojem svaki dan objavim post ili dva u kojima predstavljam neki čudan, neobičan, nesvakidašnji gadget. Ciljani gadgeti su zapravo oni koji izazivaju jednu od ove dvije reakcije – ili WANT, MUST HAVE i slično, ili vam izazovu čuđenje i pitanja poput WTF?, Zašto? i slično.

Naravno, to je samo ugrubo ;)

Blog pišem na engleskom, čisto iz razloga jer želim nastupiti na širem tržištu nego što je naš web.

Ono na što pozivam svoje čitatelje jest da i sami sudjeluju u radu bloga, šaljući gadgete i opisujući ih putem Submit a LOL Gadget obrasca. Naravno, ako se gadget objavi (a vrlo vjerojatno hoće), tada se navodi vaše ime/nick i eventualno link na vaš site.

Za sada eto toliko, nadam se da će vam LOL Gadgets biti redovita destinacija i da ćete ga s užitkom čitati ;)

Linkovi:

• LOL Gadgets
• Submit a LOL Gadget
• RSS feed
• Twitter profil

Pa sam tako vidio i da pripremaju nekakvo natjecanje. Pošalješ fotografiju svoje najdraže šalice, i to je to. Nagrade su bile:

• 4. mjesto: WordPress šalica i WordPress T-shirt
• 3. mjesto: WordPress šalica, WordPress T-shirt i Lijit T-Shirt
• 2. mjesto: WordPress šalica, WordPress T-shirt, Lijit T-Shirt, potpisani primjerak knjige Blogging Tips: What bloggers won’t tell you about blogging, i jedna single-user licenca za Revolution theme po želji dobitnika
• 1. mjesto: WordPress šalica, WordPress T-shirt, Lijit T-Shirt, potpisani primjerak knjige Blogging Tips: What bloggers won’t tell you about blogging, jedna licenca za TV.Elements theme, jedna single-user licenca za Revolution theme po želji dobitnika, primjerak knjige The Secret to Writing a Successful and Oustanding Blog, te (po želji) besplatno 30-minutno savjetovanje sa Liz Strauss.

Pa rekoh, idem se prijaviti, možda baš dobijem nešto. Inače sam fan tih stvarčica sa logom nečega što volim, pogotovo ako je geeky na neki način.

Fotografirao sam svoju najdražu šalicu, koju sam dobio od sestre za jedan Uskrs, i uploadao ju na Flickr. Poslao sam mail u Bitwire.

Danas ujutro, sjednem za računalo, kadli – evo maila od Dave Moyera, autora Wordcasta. Kaže mi da sam won :)

Odmah sam skinuo najnoviju epizodu Wordcasta (29. – I’m your fairy blogmother!) i slušao objavu rezultata natjecanja. Negdje oko 60-te minute, krenulo je čitanje dobitnika. Ja sam dobio četvrto mjesto, znači, šalicu i t-shirt :)

Tko bude skinuo taj podcast (70-ak MB) nek posluša kako moje ime i prezime, a i nick zvuči kad ga izgovara netko tko nezna izgovoriti č i ć :)

Kad stignu, poslikat ću ih pa staviti na Flickr ;)

Naime, Feedburner te brojke dobiva iz nekog prosjeka, nisam točno siguran kako to broji, ali vjerojatno nešto ima veze oko toga koliko puta nečiji feed bude pozvan. Netvibes, kojeg neki koriste kao svoj homepage natrpan raznim widgetima, ima mogućnost importa OPML fileova. Tu dolazi do tog novootkrivenog “featurea”.

Naime, taj file se slobodno može editirati, pa onda uploadati. Što će reći – možete unutra upisati jednostavnom copy/paste metodom tisuće i tisuće linkova koji vode prema vašem feed-u, importati to u Netvibes, on će to prikazati kao tisuće i tisuće različitih feed-ova (zbog čega je dobro možda otvoriti poseban Netvibes account, samo za tu svrhu) i vama će se prikazati da imate tisuće i tisuće RSS pretplatnika!

Fora trik, pogotovo jer, koliko je meni poznato, ne postoji neki način provjere vjerodostojnosti informacije, da li je prava ili ovako izvedena preko trika.

Ali opet, mislim da je pitanje vremena dok se to nekako ne ispravi, kada će se brojke opet spustiti na neke normalnije i realnije ;)

A i znate da varanje nije dobro. Osim na ispitima ;)

(via TheNextWeb)

Prvi zadatak mi je bio njihov postojeći site prebaciti na WordPress. Sam sadržaj nije problem prebaciti, no problem je iskrsnuo kada sam shvatio da svaka stranica proizvoda mora imati svoj sidebar koji će sadržavati linkove i tekstove vezane uz taj proizvod.

Nakon što je vidio moj status na Facebooku, kolega mi je dojavio hint: topic na tu temu na WordPress forumu. Nakon još malo surfanja i probavanja, uspio sam postići da mi točno određene stranice (bilo da ih odredim ID*-om ili slug-om) prikazuju točno određeni sidebar. Poanta je bila u tome da se pripreme sidebari u zasebne fileove, znači:

sidebar_1.php, sidebar_2.php, sidebar_3.php

Tako i napravih, za svaki proizvod njemu odgovarajući sidebar.

U templateu koji se koristi, page.php (Page Template) file ima dva poziva sidebara, lijevog i desnog. Kod nas se mijenja samo desni, ali radi jednostavnosti, recimo da postoji samo jedan sidebar.
Dakle, to bi izgledalo nekako ovako:

Ovaj dio kôda poziva sidebar.php datoteku i nju uklapa u ostatak. E sad, ideja je da se ovisno o stranici, pojavi neki drugi sidebar. To se izvelo ovako (via):

;

odnosno, ako hoćemo više stranica:

E sad, da ne bi trpali sav HTML kôd (recimo, 10ak linkova) u ove kôdove, jer će vam sve skupa ispasti nepregledno, bilo bi dobro to sve složiti u posebne sidebar fileove, uploadati te fileove u folder vašeg templatea i koristiti slijedeći kôd:

ivanohe sa DevProTalk foruma mi je preporučio male izmjene. Naime, da nemoramo pogađati ID-eve stranica, umjesto njihovih ID-eva možemo koristiti njihove slug-ove. Svakoj stranici se slug može namjestiti, u starijim verzijama WordPressa s desne strane postoji baš polje Page Slug, dok se u verziji 2.5+ to može očitati iz permalinka.

Ipak, konačno riješenje koje koristimo jest korištenje NAVT lists plugina.

* – U WordPressu 2.5+ je sa popisa stranica i postova izbačen stupac koji pokazuje ID stranice/posta. Razlog izbacivanja su obični korisnici, kojima WP služi isključivo za pisanje, dok naprednijima taj podatak itekako znači. Postoje dva načina kako saznati ID stranice.

1. možete u Manage -> Pages listi preći mišem preko imena stranice, i u linku očitati ID.
2. Pomoću ovog plugina, koji jednostavno postavi ID stupac

Veoma jednostavno funkcionira, i svatko tko je ikad bio na nekom javnom chat servisu nebi smio imati problema s korištenjem. Možete sudjelovati u chatu čak i ako nemate kameru, al nije to onda to. Na velikom ekranu se pojavljuje stream (i video i audio) vašeg sugovornika, a u malom ekranu vi vidite sebe, dok sa strane u chat box ljudi pišu svašta. Yahoo! Live je zapravo kombinacija chata i video chata, jer na vaš kanal se može spojiti više gledatelja, i sa svima njima možete chatati.

Ali meni najveća fora je što se vaš stream može embedati, kao svaki drugi filmić. Pa tako možete recimo ovdje pratit moj stream, dok je naravno ON AIR :)
Vjerujem da će bit redovito u eteru, bar ovako navečer ili tokom noći, dok sam pristojno obučen. Za one nepristojnije stvari se ipak okrećem MSNu i video chatu između dvoje ljudi ;)

Nisam baš neki kladiša, jedanput u dva-tri mjeseca odem s cimerom u kladionicu, popikam bezveze par parova i to je to. Izgubim. Jedino u šta sam siguran jest oklada od prije neki dan s frendicom, predložila mi je da do 6.5. idemo skinut 5 kila. Ko pobjedi – 50 kuna dobije. Pa rekoh, ajd, ne toliko radi novaca, niti radi sebe, nego radi zanimacije. I mogu vam reć, ide to meni.
Ako oboje skinemo >5 kg, častimo se jednom fensi večerom ili šta već.

A sad se vraćam učenju mreža. Kvragu i mreže.

I uskoro pokrećem jedan novi projekt, moja prva .hr domena ;)

No, da vidimo što se događalo u međuvremenu, u ovih par tjedana…

• za rođendan sam od brata i sestre dobio parfem, Esprit Connect for Him, 50ml. Inače ne koristim parfeme, ali ovog sam počeo i nadam se koristiti ga i dalje. Kod mene je problem što uopće neznam prepoznati jel parfem dobar, loš, vakav, nakav. Meni oni svi lijepo miriše, i najradije bih ih sve stavio na sebe :)
• imao sam neke probleme s windowsima. Rušenje, instaliranje, pa opet. No, sad sam si stavio Windowse koje sam skinuo sa MSDNAA, koji nam je omogućen na faksu, jel. Još je ostalo stavit Vistu i Ubuntu u triple-boot i da vidiš :)
• Nakon reinstalacije, shvatih da sam ostao bez dobrog dijela mailova. E, sad sam si složio sve accountove na IMAP pristup serveru, i sad je sve to gore. Kad već plaćam taj hosting, nek radi još nešto osim što vrti par siteova
• pročitao sam Vodič kroz galaksiju za autostopere. Predobra knjiga! Neznam kako sam živio do sad, a da ju nisam pročitao…idućih dana si idem posudit Restoran na kraju svemira :)
• oprao sam si košulju. Ali o tome poseban post za koji dan ;)

Najbitnije, i zadnje što se dogodilo, jest da je u novom broju Plana B objavljen jedan moj tekst :)
Htio sam pisati za njih baš, neznam, osobno mi paše taj časopis, od prvog broja. I ono, ajde, bonton je lifestyle, ovo je lifestyle časopis. I tako sam ja uredniku poslao mail s temom, i jel bi ja mogao pisati. Dobio sam odgovor gdje je tema odobrena.

Jedino što sam fulao jest što sam odmah počeo pisati, nisam pitao ni koliko znakova treba ni ništa. Osjećao sam se tako glupo. Al dobro, prvi mi je put da pišem za neke “prave” novine, kod nas u Studentskom Listu je bitno samo da tekst bude “najmanje dvije stranice u wordu” :)
Bit će bolje drugi put :)

No, jučer (na Valentinovo), vidim na Plan B facebook grupi, novi broj, i nigdje mog članka. Odnosno, nigdje naslova. Možda je promijenjen naslov, tražim nešto slično, ma kakvi. Izgleda da je bila gužva ili nešto, bit ću u idućem broju. Kako u svakom zlu ima i dobroga, tako ja nisam morao kupiti cimeru booster :)

Ipak, danas dođem na kiosk i kupim ja svoj primjerak Plana B. Dođem u sobu, sjednem za stol i otvorim impressum. Ajd, možda sam izlistan među stalnim suradnicima, kao, utjeha. I ono, stvarno me ima :))

Okej, idemo vidjet šta ima u časopisu…primim ga u desnu ruku za onaj donji dio, gdje je uvez. Lijevom rukom primim na suprotnu stanu, naslovnicu savinem prema unutra i lagano puštam da se lista od zadnje stranice prema prvoj. Lagano, okom prelazim preko slikica i tekstova. I tamo negdje, na 34. stranici vidim podnaslov “Bonton u poslovanju”. Fora. Nakon sekundu mi se upali žarulja – pa omg, moj članak :D
Pogledam naslov – zašto ne pokeati uživo, piše: Nikola Krajačić. Ou jea!

Joj, ko malo dijete sam sretan! Još cimeru kupit booster, da se riješim toga.
Ništa, sad je na vama da na kiosku kupite Plan B, i počnete čitati. Ima i drugih zanimljivih tema, al eto, meni je ova najdraža ;)

Uglavnom, nekad naiđem na neke tako kul video clipove da ih jednostavno želim podijeliti sa svijetom! Ima li to smisla ili ne, nije uopće bitno, ja znam da ima, jer tako se i prije pričalo “pa tko bi htio čitat šta ja radim” ili “pa tko bi htio gledat nekoga 24h na dan”, pa eto :)
Tako je i sad, pa tko bi htio gledat ono što se blackshtefu sviđa, ali ja znam da, this time next year… ;)

Tako sam i ja odlučio pokrenuti svoj “TV” kanal. Jedino što imam neke nedoumice oko toga. Naime – sve je to ok, postaviti video na svoj blog, pa tko hoće gledat, gleda. Praktično je zapravo.
S druge strane, rekao bih da se time na neki način krši smisao weba 2.0. YouTube ima playliste i favoritese. Čemu onda dodatno postavljanje videa na blogove? Vjerojatno zbog praktičnosti. Ono, ako netko prati moj blog, ovako može “u jednom” pratiti i moj video kanal, jeli…zapravo ne baš moj, ali dobro, vjerojatno ću na blogu objavit svaki video kojeg ću spremiti i u favoritese, tak da će to otprilike biti tu negdje.
Još jedan očiti razlog je da se na blou mogu objaviti i neki video clipovi koji ne moraju nužno biti u vašim favoritesima na YouTubeu. Ali opet… (mrzim kad mi se mozak zablokira i izgubim misao, op.a)

Kad ne bi bilo tog embedanja, sumnjam da bi netko baš išao tražiti moj profil po youtubeu, kako bi vidio šta ja gledam. Kad se sve to malo bolje promisli, dođe se do zaključka da naši web2.0 servisi imaju prilično dobar društveni život :)

Ono, Winamp šalje informacije o glazbi koju slušam na last.fm, youtube sprema u favorite ono što mi se svidi, flickr mi čuva slike, a sve se to onda nađe i druži “kod starog blackshtefa na blogu”. Kad dođe posjetitelj, oni se svi skupe i jedva čekaju da pruže sadržaj o meni.

Zanimljivo. Kako reče jedan vic, ispada da moji gadgeti (web2.0 servisi u ovom slučaju) imaju bogatiji društveni život od mene :)

No, da ne duljim dalje, odlučio sam i ja svojim servisima dopustiti da se druže i okupljaju ovdje, pa će tako od sada krenuti blackshtef video kanal. Pa da počnemo…

Super s Karamelom – Debela Devojka

Nedavno sam saznao za jednu srpsku rock/punk grupu, Super s Karamelom. I imaju jednu tako odličnu stvar, Debela Devojka se zove. Prepuštam vam samima da pogledate i vidite o čemu se govori, pjesma je meni jako zarazna ispala (spot pogledao 20ak puta u komadu). Inače volim takve pjesme, jedna od žešćih na tu temu je i od legendarnog Ive Fabijana – Ja volim debele žene.

Konflikt – Poslovno komuniciranje

E, ovaj video je već bio na blogu, zapravo, samo link do njega. Evo ga sada i embedanog :)
Naime, radi se o kratkom filmiću u kojem je na jedan duhovit način prikazano kako sve svađa može završiti. Glumi yours truly :)

Super Duper McKay

A must have za ljubitelje Stargate Atlantisa!

Nije li RSS zamišljen tako da mi na jednom mjestu omogući praćenje svih meni dragih blogova/siteova/svega, bez da moram klikati na linkove u bookmarku, i gledati dal je nešto novo objavljeno ili nije? Prije par mjeseci sam počeo koristiti odličan Google Reader za svoje RSS potrebe, u njemu imam malu hrpu feed-ova (personal note: razvrstati to po nekim kategorijama) i zapravo sam tek tada otkrio koliko je RSS super stvar. Prije sam koristio neke desktop aplikacije, ali nije to bilo to. Nema te dva-nula aplikacije koja je kul na desktopu, sve mora bit online :)

No, da se vratim na glavnu misao. U takvom jednom nazovimo svijetu, gdje bi sve trebalo biti na hrpi, dolazi se do toga da neki portali i blogovi puštaju samo uvodne dijelove svojih vijesti. Jedino što mi pada na pamet jest to da se želi da čitatelj klikne na link, i ode na sam blog, pa da tamo čita ostatak. S jedne strane, nije to ni loša strategija, jer na taj način autor ima i veći broj RSS subscribera, ali i broj posjetitelja na blogu, dok oni koji puštaju kompletne postove imaju ili subscribere ili posjetitelje, ili nekakvu kombinaciju.

No s druge strane, loše je kad se dogodi situacija da se u readeru nakupi hrpa takvih kratkih postova (jer je čitatelj bio ispod kamena par dana), i onda ako hoćeš sve pročitat, otvaraš si 10-ak tabova u Firefoxu, samo da bi bio ukorak s tim blogom. Neznam, osobno pratim redovito svoj reader, neke blogove više, neke manje (eno, engadget ima preko 1000 nepročitanih itema :) ), ali mi je puno puta došlo da pošaljem autora bloga u pravo mjesto zbog toga :)
A druga loša stvar je eto što ubijate praktičnost time, vidim u readeru da je nešto novo, pročitam prvi dio rečenice, i onda moram klikat na naslov, pa opet očima tražit gdje čitat. Jest da to traženje traje manje od sekunde, al eto. Picajzla.

Podesite svoje blog mašine da puštaju puni tekst u feed, subscriberi će vam biti zadovoljni, a broj posjeta se vrlo vjerojatno neće smanjiti, jer koliko god RSS bio praktičan, još uvijek volim par puta tjedno skoknuti na nečiji blog, onak, da vidim kako je, šta radi itd. Blogovi uglavnom imaju i dodatne sadržaje koji ne idu u RSS, kao što su recimo flickr galerije, kratke vijesti i slično, i takve stvari me drže još kao posjetioca. Postove čitam i tu sam vjerni subscriber, ali ti dodatni sadržaji su ono što me odvuče i na sâm blog, gdje sam opet vjerni posjetitelj.

Zato – čim više teksta u feed-ove!