Od ostalih zanimljivih tema za oko mi je zapao tekst o Amišima, narodu koji odbija sve što je moderno, pa žive old-school, bez struje i ostalih dobrota koje nam struja donosi.
Dalje, jedan od zanimljivijih tekstova je i onaj Ane Penović o našim najvećim gradovima i kako je stanje u njima danas, a kakvo će biti sutra. I jedva čekam pročitati tekst Lebowskog, jednog od najboljih mi tekstopisaca kojeg sam čitao. I bio sam jako sretan što kad sam naišao na ovo :)

No, ono što mi je posebno uljepšalo dan, jest (egoist, šta ću) moj tekst o folkloru u Hrvatskoj. Ovo mi je prvi veći tekst, proteže se na čak 6 stranica i neke stvari su bile potpuno neočekivane. Jutros, zorom ranom oko 7.30, žurio sam na faks na ispit. Nisam imao love u džepu da usput kupim Plan B, nego si mislim, stat ću na kiosku i pogledati samo, da vidim kako je ispalo, a kasnije ću si kupit jedan.

Dođem do kioska, uzmem časopis i kako sam ga otvorio, otvori se moj tekst. Yay. No, ono bitnije jest što sam se iznenadio fotografijom priloženom uz tekst, ispod teksta, stajala je moja sestra, obučena u predivnu splitsku nošnju, sa svojim plesačem. To mi je odmah uljepšalo jutro, bijah do suza ganut, šteta što ga je ispit sat vremena kasnije pokvario :)

Naime, trebali smo dobiti fotografije od jednog našeg profesionalnog ansambla, ali nakon hrpe mailova i telefonskih poziva, nismo ih dobili. Ja sam onda poslao neke fotografije iz moje arhive, koje su sve sa nastupa mog ansambla. Među njima je bila i ta fotografija, i stvarno svaka čast onome tko ju je odabrao ;)

Ostatak časopisa ću stići pročitati tek u vlaku za doma.

Kako mi je baka rekla ovaj vikend, sad si mogu i curu dovest, nisam ja više mali braco :)

Jedva čekam dan kad ću se useliti unutra. Odmah ću si na poštanski sandučić i vrata stavit prezime, kupit ću si peglu i one žice za sušit veš. Baš sam ovaj vikend bio doma i jedno pet minuta sam gledao u veš mašinu kak pere, i zamišljao sam sebe kako ću i ja prat svoje krpe. Vjerujem da će prvih par puta bit zanimljivo, a kasnije postat davež, ali to su one slatke muke.

Na Coolinarici sam si probrao par recepata koji će me uvesti u kuhinju. Nije da znam nešto posebno spremati, jaja znam ispeći, ali se zato nadam da ću si sad više sam kuhat i spremat, nego trošit na iksicu.

Inače, stan je veličine 64 kvadratna metra, ima kupaonu, kuhinju i dvije sobe. Jedna je manja i ima balkon, druga je malo veća i nema balkon. U kuhinji se nalazi veliki okrugli stol, kauč na razvlačenje (da imam gdje spavat kad bi mi cura došla, da se ne gužvamo u jednom krevetu, a i pobogu, nismo u braku, jel :) ), peć, napa, a imamo i “špajzu” u kojoj je frižider.

U kupaoni je kada (konačno!), wc školjka (nova), bide, umivaonik, bojler i grijalica. Ono što je meni i cimeru od posebnog značaja je i prozor u kupaoni, tu u domu imamo samo neku slabu ventilaciju.
Vjerojatno ću i bicikl kupit. Sad ga bez beda mogu držat u podrumu zgrade, ulazna vrata se zaključaju čim se zatvore, i jedini način za ući u zgradu je s ključem. A ako bude baš gadno, mogu ga i u stan stavit. Ili na hodnik ili na balkon :)

Iznimno me veseli taj stan, tak da jedva čekam useljenje u njega. To mi je zapravo prvi put da ću imati sam svoju sobu. U osnovnoj sam sobu dijelio sa sestrom, kasnije je ona dobila svoju sobu, a meni se doselio brat. Tako da nikada zapravo nisam imao svoju sobu, ali sad ću imat. To je u biti ono čemu se toliko veselim i zbog toga jedva čekam da prođe ljeto.

Dom je dobar, nema šta, ali stan je stan ;)

Veoma jednostavno funkcionira, i svatko tko je ikad bio na nekom javnom chat servisu nebi smio imati problema s korištenjem. Možete sudjelovati u chatu čak i ako nemate kameru, al nije to onda to. Na velikom ekranu se pojavljuje stream (i video i audio) vašeg sugovornika, a u malom ekranu vi vidite sebe, dok sa strane u chat box ljudi pišu svašta. Yahoo! Live je zapravo kombinacija chata i video chata, jer na vaš kanal se može spojiti više gledatelja, i sa svima njima možete chatati.

Ali meni najveća fora je što se vaš stream može embedati, kao svaki drugi filmić. Pa tako možete recimo ovdje pratit moj stream, dok je naravno ON AIR :)
Vjerujem da će bit redovito u eteru, bar ovako navečer ili tokom noći, dok sam pristojno obučen. Za one nepristojnije stvari se ipak okrećem MSNu i video chatu između dvoje ljudi ;)

Nisam baš neki kladiša, jedanput u dva-tri mjeseca odem s cimerom u kladionicu, popikam bezveze par parova i to je to. Izgubim. Jedino u šta sam siguran jest oklada od prije neki dan s frendicom, predložila mi je da do 6.5. idemo skinut 5 kila. Ko pobjedi - 50 kuna dobije. Pa rekoh, ajd, ne toliko radi novaca, niti radi sebe, nego radi zanimacije. I mogu vam reć, ide to meni.
Ako oboje skinemo >5 kg, častimo se jednom fensi večerom ili šta već.

A sad se vraćam učenju mreža. Kvragu i mreže.

I uskoro pokrećem jedan novi projekt, moja prva .hr domena ;)

Traperice nekakve imam, košulju crnu imam, samo sako nisam imao. A mislim si, baš bih si mogao kupit neki sako, za ubuduće, jel. I tako se ja probudim u ponedjeljak ujutro i krenem po Varaždinu tražit sakoe. I našao sam si jedan, baš mi je fensi. Jest da nema iznutra džepova niti podstave, al baš je kul moj prvi sako :)

No, da vidimo što se događalo u međuvremenu, u ovih par tjedana…

• za rođendan sam od brata i sestre dobio parfem, Esprit Connect for Him, 50ml. Inače ne koristim parfeme, ali ovog sam počeo i nadam se koristiti ga i dalje. Kod mene je problem što uopće neznam prepoznati jel parfem dobar, loš, vakav, nakav. Meni oni svi lijepo miriše, i najradije bih ih sve stavio na sebe :)
• imao sam neke probleme s windowsima. Rušenje, instaliranje, pa opet. No, sad sam si stavio Windowse koje sam skinuo sa MSDNAA, koji nam je omogućen na faksu, jel. Još je ostalo stavit Vistu i Ubuntu u triple-boot i da vidiš :)
• Nakon reinstalacije, shvatih da sam ostao bez dobrog dijela mailova. E, sad sam si složio sve accountove na IMAP pristup serveru, i sad je sve to gore. Kad već plaćam taj hosting, nek radi još nešto osim što vrti par siteova
• pročitao sam Vodič kroz galaksiju za autostopere. Predobra knjiga! Neznam kako sam živio do sad, a da ju nisam pročitao…idućih dana si idem posudit Restoran na kraju svemira :)
• oprao sam si košulju. Ali o tome poseban post za koji dan ;)

Najbitnije, i zadnje što se dogodilo, jest da je u novom broju Plana B objavljen jedan moj tekst :)
Htio sam pisati za njih baš, neznam, osobno mi paše taj časopis, od prvog broja. I ono, ajde, bonton je lifestyle, ovo je lifestyle časopis. I tako sam ja uredniku poslao mail s temom, i jel bi ja mogao pisati. Dobio sam odgovor gdje je tema odobrena.

Jedino što sam fulao jest što sam odmah počeo pisati, nisam pitao ni koliko znakova treba ni ništa. Osjećao sam se tako glupo. Al dobro, prvi mi je put da pišem za neke “prave” novine, kod nas u Studentskom Listu je bitno samo da tekst bude “najmanje dvije stranice u wordu” :)
Bit će bolje drugi put :)

No, jučer (na Valentinovo), vidim na Plan B facebook grupi, novi broj, i nigdje mog članka. Odnosno, nigdje naslova. Možda je promijenjen naslov, tražim nešto slično, ma kakvi. Izgleda da je bila gužva ili nešto, bit ću u idućem broju. Kako u svakom zlu ima i dobroga, tako ja nisam morao kupiti cimeru booster :)

Ipak, danas dođem na kiosk i kupim ja svoj primjerak Plana B. Dođem u sobu, sjednem za stol i otvorim impressum. Ajd, možda sam izlistan među stalnim suradnicima, kao, utjeha. I ono, stvarno me ima :))

Okej, idemo vidjet šta ima u časopisu…primim ga u desnu ruku za onaj donji dio, gdje je uvez. Lijevom rukom primim na suprotnu stanu, naslovnicu savinem prema unutra i lagano puštam da se lista od zadnje stranice prema prvoj. Lagano, okom prelazim preko slikica i tekstova. I tamo negdje, na 34. stranici vidim podnaslov “Bonton u poslovanju”. Fora. Nakon sekundu mi se upali žarulja - pa omg, moj članak :D
Pogledam naslov - zašto ne pokeati uživo, piše: Nikola Krajačić. Ou jea!

Joj, ko malo dijete sam sretan! Još cimeru kupit booster, da se riješim toga.
Ništa, sad je na vama da na kiosku kupite Plan B, i počnete čitati. Ima i drugih zanimljivih tema, al eto, meni je ova najdraža ;)

Uglavnom, nekad naiđem na neke tako kul video clipove da ih jednostavno želim podijeliti sa svijetom! Ima li to smisla ili ne, nije uopće bitno, ja znam da ima, jer tako se i prije pričalo “pa tko bi htio čitat šta ja radim” ili “pa tko bi htio gledat nekoga 24h na dan”, pa eto :)
Tako je i sad, pa tko bi htio gledat ono što se blackshtefu sviđa, ali ja znam da, this time next year… ;)

Tako sam i ja odlučio pokrenuti svoj “TV” kanal. Jedino što imam neke nedoumice oko toga. Naime - sve je to ok, postaviti video na svoj blog, pa tko hoće gledat, gleda. Praktično je zapravo.
S druge strane, rekao bih da se time na neki način krši smisao weba 2.0. YouTube ima playliste i favoritese. Čemu onda dodatno postavljanje videa na blogove? Vjerojatno zbog praktičnosti. Ono, ako netko prati moj blog, ovako može “u jednom” pratiti i moj video kanal, jeli…zapravo ne baš moj, ali dobro, vjerojatno ću na blogu objavit svaki video kojeg ću spremiti i u favoritese, tak da će to otprilike biti tu negdje.
Još jedan očiti razlog je da se na blou mogu objaviti i neki video clipovi koji ne moraju nužno biti u vašim favoritesima na YouTubeu. Ali opet… (mrzim kad mi se mozak zablokira i izgubim misao, op.a)

Kad ne bi bilo tog embedanja, sumnjam da bi netko baš išao tražiti moj profil po youtubeu, kako bi vidio šta ja gledam. Kad se sve to malo bolje promisli, dođe se do zaključka da naši web2.0 servisi imaju prilično dobar društveni život :)

Ono, Winamp šalje informacije o glazbi koju slušam na last.fm, youtube sprema u favorite ono što mi se svidi, flickr mi čuva slike, a sve se to onda nađe i druži “kod starog blackshtefa na blogu”. Kad dođe posjetitelj, oni se svi skupe i jedva čekaju da pruže sadržaj o meni.

Zanimljivo. Kako reče jedan vic, ispada da moji gadgeti (web2.0 servisi u ovom slučaju) imaju bogatiji društveni život od mene :)

No, da ne duljim dalje, odlučio sam i ja svojim servisima dopustiti da se druže i okupljaju ovdje, pa će tako od sada krenuti blackshtef video kanal. Pa da počnemo…

Super s Karamelom - Debela Devojka

Nedavno sam saznao za jednu srpsku rock/punk grupu, Super s Karamelom. I imaju jednu tako odličnu stvar, Debela Devojka se zove. Prepuštam vam samima da pogledate i vidite o čemu se govori, pjesma je meni jako zarazna ispala (spot pogledao 20ak puta u komadu). Inače volim takve pjesme, jedna od žešćih na tu temu je i od legendarnog Ive Fabijana - Ja volim debele žene.

Konflikt - Poslovno komuniciranje

E, ovaj video je već bio na blogu, zapravo, samo link do njega. Evo ga sada i embedanog :)
Naime, radi se o kratkom filmiću u kojem je na jedan duhovit način prikazano kako sve svađa može završiti. Glumi yours truly :)

Super Duper McKay

A must have za ljubitelje Stargate Atlantisa!

Danas sam naišao na link na stranice Grada Grubišnog Polja, i ostao ugodno iznenađen! Naime, prošli site je bio ajme (užaš), ali ovaj…totalna suprotnost. Odmah da razjasnim, nije nešto über, nije 2.0, ali ono što je kod mene izazvalo nekakvu navalu emocija jest što je to moj grad! I nakon sat vremena provedenih na site-u, osjećao sam izrazit ponos što mogu reći da moj grad ima jedan takav dobar web!

Prešao sam preko site-a uzduž i poprijeko, kliknuo na svaki link i pročitao svaki tekst. Čitajući, osjećao sam samo nostalgiju i želju da sutra sjednem na vlak i odem doma. Al sutra sam na nastavi i imam kolokvije i učim i ah… nemogu :(
Posebno mi je drago bilo kada sam naišao na svoje starce, ima jedna slika gdje mi stari prima povelju od tajnika Hrvatske Vatrogasne Zajednice, uf, ala sam bio ponosan, odmah sam se pohvalio tom slikom :)

Uglavnom, lijep osjećaj. Voljeti tak jedno svoje mjesto, što bi rekli naši stari, ne zaboravit odakle si. Ja bih rekao da nisam nikad to ni zaboravio, kad god su me u srednjoj zezali oko toga (ono…POLJE, to je svima bilo eto predmet sprdnje), ja ili sam vraćao natrag ili ignorirao. Ali nisam dao da mi netko pljuje po onome što volim i gdje živim ja, i gdje živi moja obitelj.

Op.a: ovaj post je kratak i izrazito onak, ne očekujem da ga svi shvate, odnosno, da shvate moju euforiju. Ali ovo je isto tako moj blog, pa mogu pisati što me volja :)

Evo link još jednom, a za ubuduće - nalazi se desno među linkovima, sekcija “Love” :)
Grubišno Polje i na Wikipediji.

Iduće godine sam si kupio kaktus mali u nekoj malog teglici. Bilo mi je to kul jer se kaktusi (so I’ve been told) ne zalijevaju, ono, otporni su i žilavi i neće odmah uvenut ako im ne date vode par tjedana. Što je za nekoga lijenoga i brižnoga poput mene stvarno super :)

I baš sam danas bio u konzumu (neplaćeni oglas!OMG!) poslije večere i imaju nekakvu malu cvjećarnicu tamo, pa rekoh, idem vidjet šta se nudi. Tražio sam neku biljku do 16 kuna, budući da sam kao pravi student imao točno toliko u džepu, sve u kovanicama. I bili su neke biljke slične ljubičicama (valjda), a pokraj jedan cvijet za 9 i nešto kuna. Hyacinthus orientalis se zove. Pa rekoh, može to, i uzmem jedan tanjurić tak da mi voda slučajno ne prokapa i da mi se zemlja ne rasipa po stolu.

Cvijet je inače lijep, baš su imali izloženo valja 15 komada, svaki u svom stadiju cvjetanja (fakin -ije/-je). Ja sam uzeo onaj koji je bio najviše zatvoren, tak da ga mogu gledat dok cvjeta. I onda mi ženska veli da sam uzeo onaj koji nema cvijet ili plod u sebi, nisam baš razumio. Oh well, odaberem drugi, ispravni, platim i sa smješkom na licu odem doma.

Malo sam se igrao s fotićem na mobitelu, pa možete cvijet vidjeti ovdje. Kažu inače, barem sam tako na Wikipediji pročitao, da ova biljka sadrži alkaloide i da je otrovna ako se pojede u velikim količinama :)

BTW - kad sam već kod igrarija s mobitelom, evo još tri slike: prva druga treća :)

Nekakvu veliku feštu nisam radio, jer spletom okolnosti, rođendan sam i dočekao i ispratio projetkom iz matematike, dvije noći za redom smo do pola 6 ujutro radili to čudo…uzgajamo ovce, pa moramo napravit investicijski plan. A tog ima ko blata.

Uglavnom, svi smo bili u nekim obavezama, poslu i nije bilo ni vremena za feštu, pa smo to obavili tak, na kavi. Možda nešto ipak smislimo ovaj vikend :)
Sjedimo mi tako, kad frend vadi bijelu kuvertu i veli mi da kao, budući da nisam tražio nekakvi posebni poklon, oni meni daju to. Mislim si prvo, možda nekakvo mito, korupcija! Ali bijela je kuverta, nemože bit…

Otvorim, kad ono - razglednica. Ali čisto bijela, nije ona tipična s forom nekakvom. Mislim si, ovo je neka über fora :)
Otvorim i kuvertu, kad ono unuta…

presavinuti papir na kojem lijepo zapakirana kutija iznad koje piše I’m giving you the gift of Flickr Pro. Ali, neznam zašto, nisam bio shvatio šta piše tu. Okrenem na zadnju stranu, tamo logo flickr-a. Hm…i sjetim se, pa vjerojatno su mi isprintali neku sliku sa mojeg flickr albuma, ali onako, naručeni print. Aaa…baš slatko :)
Ali si odmah pomislim, pa jebemu, nemam neku sliku gdje smo svi zajedno, zapravo, ne pada mi napamet fotografija koju bi mi mogli isprintati. Otvorim ja papir, odnosno rastvorim ga, da vidim ja tu fotografij konačno. Kad ono, nema fotografije, nego piše fino To claim your gift, go to: http://www.flickr.com/gift/activate and enter your gift code: (sad ovdje dođe kôd :) ).

I tad shvatim - pa oni su meni kupili Pro account na Flickr-u =)
Ahaha, kako sam sretan bio taj trenutak kad sam skužio! Konačno imam pro account na nekom web2.0 servisu! I to ne na nilo kojem, već na onom za kojeg mi stvarno ne bi bilo žao dati 25$ za dodatne mogućnosti koje nudi. I do sada sam koristio Flickr, ali zbog nemogućnosti prikaza više od 200 fotografija i maksimum od 3 seta, taj account mi je više bio za bacanje slika na hrpu, ali sad je to tako fino organizirano u setove, setovi u collectione i sad je sve super lijepo :)

Nema sumnje da ću sad još više koristiti taj servis

Inače, vjerujem da sam nasjeo na foru kao i prošle godine. Frendica me prošle godine nešto raspitivala o pivi i kakvu volim piti, i kad sam joj rekao da najviše volim tamno, Tomislav pivo (tad još nisam znao za Guinnessa), dobio sam 4 boce piva :)
Ove godine pak, ista frendica me pitala jel ja imam slike na flickr-u, jer smo radili nekakvu anketu na faksu o web2.0 servisima. Onda sam ja njoj rekao da imam slike, i da si planiram uzet pro account, kako bi imao više mogućnosti. Pretpostavljam da je ona to dalje raširila ostalima i tako je došlo do ideje. Kako god bilo - hvala svima ;)

A sad malo Flickr-a. Dakle, pro account mi sad omogućuje:

• prikaz više od 200 fotografija - inače, na free accountu se moglo uploadati i više, ali se prikazuje samo zadnjih 200 uploadanih. Sad sam saznao da imam skoro 300 fotografija gore :)
• on-line arhiviranje hi-res fotki - do sada sam uvijek resizeao (automatski u Flickr Uploadr-u) fotografije na 800px po širini, a sada ću ih fino uplodirati bez resizanja, sa svih 7 Mpx, dok mi je u settingsima namješteno da ostali vide samo malu sliku. Neznam, nevolim baš davati hi-res fotografije online. Ima opcija i da recimo samo frendovi i kontakti mogu vidjeti All Sizes button, al neka ostane ovako za sad. Čak i ako sam dobro skužio, samo pro account može vidjeti fotografiju u baš originalnom size-u, free accounti mogu maksimalno doći do 1024*768 ako se ne varam…
• nema više upload limita - Free accounti mogu uploadati 100MB mjesečno, ja koliko hoću :)
• unlimited setova - Set je kao folder. Znači, uploadate slike s neke fešte u set, taj set nazovete “fešta” i to je to. Do sada je bilo moguće stvoriti samo 3 (tri) seta, što je za neku ozbiljniju upotrebu jako ograničavajuće :(
• kolekcije - Ako imate hrpu setova, složite više setova u kolekcije. Kolekcije su dostupne jedino pro accountovima, free ih nema uopće.

Igrao sam se malo sa svime time, sad je ostalo samo uploadati sve fotografije gore, i uživati u ovom fenomenalnom daru :)
Još jednom, veliko hvala!

P.S. sad kad imam pro account na flickr-u, ozbiljno razmišljam da na mjesec dana uzmem i subscription na deviantArt-u :)
Otom potom :)