Tad su se kompjuteri sklapali, trebalo se naručit, bili su skupi i nije bila tolika potražnja za njima da bi se isplatilo proizvoditi konfiguracije masovno kao što je to slučaj danas. Imao sam 11 godina.

Bila je subota i cijeli vikend sam visio na njemu, učio, snalazio se s mišem, bili su tad popularni Windowsi 95. U ponedjeljak me prozvao profesor iz zemljopisa da odgovaram, i jedva sam dobio 2. A lijepo mi je mama rekla u nedjelju – ponovi zemljopis.

Kako sam se ja praktički odselio u Varaždin, a brata zarazio računalima, došlo je vrijeme i da on dobije kompjuter. Prije godinu i nešto ako se ne varam je dobio svoj prvi kompjuter. Desktop konfiguracija, LCD monitor…standard. Kasnije smo ga malo pojačali boljom grafičkom i dodatnom memorijom i danas je to jedna solidna konfiguracija.

Nakon toga, došlo je vrijeme za moj novi kompjuter. Onaj stari nije imao više ni šanse za nadogradnju, pa sam kupio sve od nule i sam složio svoju konfiguraciju koja me i dan danas dobro služi.

Jedino je moja sestra ostala “zakinuta” za taj dio tehnologije. Stalno se borila s bratom za stolicu pred računalom, pa smo probali svašta, od dva user accounta, ali su problemi nastajali kad bi jedan program tipa winamp bio instaliran za sve usere, i onda brat promijeni skin, pa se i sestri promijeni i tako…

No, kako se njoj bliži vrijeme završetka srednje škole i odlaska na studij, tako je počela tražiti laptop. Gdje god bi naišli na izložene laptope, stala bi pokraj jednoga i pogledala tatu onim pogledom, kakvim mačak u čizmama gleda u vojnike (Shrek) :)

Naravno da nije to bilo samo tako, i nije dobila laptop samo na pogled. Prošlo je dosta pogleda dok su roditelji odlučili da ipak kupe sestri laptop. Sada je i nekako savršeno vrijeme za to, imat će godinu dana da se uopće nauči raditi s računalom malo više (na faksu će joj trebati daleko više nego u gimnaziji), a i imat će odvojeno sve svoje slike i glazbu na svom računalu.

Za Uskrs sam došao doma i drugo jutro me tata probudio, kao prije 11 godina – “jel idemo kupit laptop?”

Može – rekoh, ustao sam se iz kreveta, spremio na brzinu i sjeli smo u auto i krenuli gledat gdje šta ima. Na kraju smo našli jedan model, kupili ga i dali ga sestri par dana prije rođendana i prije Uskrsa, jer ga je trebalo podesiti, instalirati OS, programčiće, sve. Za to se naravno brine stariji brat koji evo upravo sjedi na krevetu, naslonjen na zid, ispruženih nogu preko stolića, sa laptopom u krilu i piše ovaj tekst :)

Ostatak dana je počeo telefonskim pozivom u 10:50, svakako prerano za mene :)
Naime, vidim, nepoznati broj zove. Javim se – veli čovjek da mi je pred vratima i da je dostavljač i da mi šalje paket. To! stigla je Apple tipkovnica!

Nešto kasnije, izlazim van i idem do grada, kad u poštanskom sandučetu kuverta. Doduše, malo je bila savijena, al ajde, da vidimo šta je unutra. Kad ono – gift paket iz sprawsm studija! YAY opet! :)

Krenimo redom…

Apple Keyboard

Do sada sam koristio jednu jako staru, ali dobru tipkovnicu, KeyTronicova neka. Ima jedno 11 ili 12 godina kako je kod mene. I super je ona, nema šta, ali već je shift počeo štekat. Nije shift problem, problem je kad backspace zašteka pa ti pobriše par rečenica napisanih, umjesto slova ili dva.

Prao sam ju i sve, al ono, dotrajala je i trebalo ju je lagano zamijenit. Razmišljao sam o nekom Logitehovom modelu, ali je ipak jabuka u meni prevagnula i u ponedjeljak sam podnesao narudžbu za Apple Keyboardom (žičani model).

Iako sam PC-evac i Windows korisnik, tipkovnica je proradila iz prve. Doduše, ne rade mi one neke funkcijske tipke, ali nisam ni očekivao da budu :)

Jako me iznenadio caps lock, naime, nemože ga se slučajno upaliti, već ga se baš treba pritisnuti na pol sekunde, i onda se upali. A fina lampica ona zasvijetli :)
Enter je možda malo preuzak, ali evo, nakon cijelog dana tipkanja, nisam ni jednom lupio ž umjesto entera.

Win tipke nema, iako tu funkciju preuzima CMD tipka.

Također – ono što mi je super je jako kratki hod tipki, kao na laptopu, ali nekako čvršće. Tipkovnica je jako tanka, tipke su jako niske. Vrlo dobro!

Duljina kabla je također dovoljna. Prošlu tipkovnicu nisam mogao dovući do ruba stola, dok ovu dovučem do ruba, podignem ju, stavim u krilo i naslonim se u fotelju. I još kabla ima, nije da idem naknap.

Jedina zamjerka ide što kupnjom ove tipkovnice gubite funkciju Print screen. No, zato treba uzeti neki dobar screen grabbing softver, dodijeliti mu neku tipku i to je to. Čak razmišljam da ga podesim kao na Macovima. Do sada je to bilo -> PrintScreen, photoshop, paste, save as… napor.
Sa nekim specijaliziranim softverom će to biti puno drugačije i efikasnije, samo pritiskom na određene tipke mogu očekivati gotovu datoteku na desktopu :)

EDIT: Naime, PrintScreen se ne gubi. Instalacijom BootCampa (i naknadnim brisanjem svega osim drivera za tipkovnicu i BootCamp servisa) se tipka F14 pretvara u PrintScreen, no to nije sve… Odjednom vam proradi i tipka Eject, što znači da fino možete otvoriti ladicu vašeg optičkog uređaja, te prorade tipke za glasnoću. No, ni to nije sve…

Ako pogledate ovaj screenshot (napravljen tipkom F14 :) ) – možete vidjeti da će te funkcijske tipke dati isti vizualni efekt kao i na Mac OS-u, što je opet, jedan korak bliže Macu :)

Hvala ficheku na pomoći :)

Žalosno je samo što na Windowsima treba posebna aplikacija za to…

Fotografije tipkovnice možete vidjeti na mom Flickr accountu.

Superawsome gift-pack

Nedavno sam na blogu sprawsm studija vidio obavijest da su napravili male to-do blokiće, do.pad-ove, i 960.padove, što će razumijeti oni koji se bave front-end dizajnom. Jako mi se svidjela ideja, ti do.padovi imaju fino linije na koje pišete svoje taskove, pokraj toga su check-boxovi, i na kraju listića ima lijepi motivacijski natpis: “All tasks cleared? Awsome!”

Predobro :)

Ovaj 960.pad je zapravo njihov CSS grid koji vam fino omogućavaju skiciranje nekog sitea na papiru. To je meni kul, jer sam stava da koliko god kompjutori i tehnologija jesu napredni, neke skice direkt iz glave je najbolje i najbrže prenesti na papir. Osobno koristim razne blokove i na njih pišem to-do stvari i ideje, i onda na kraju dana to prenesem u svoj online to-do sustav.

Tako da će se poseno radujem korištenju ovog do.pada, a s njime lagano i 960.pada.

Fotke tih goodiesa pogledajte na mom Flickr accountu.

Htio bih se na kraju zahvaliti Draganu i ekipi sprawsm studija za ovo, it made my day :)

U Grubišnom Polju evo pada snijeg, valjda će i kod vas zapadati :)

Nova epizoda je bila u duhu Noći vještica, pa su i voditelji bili prikladno…pripremljeni, rekao bih da je to najbolji izraz :)

Htio bih samo najaviti da bi negdje do početka prosinca trebali dobiti site i za samu akademsku mrežu, ali i za emisiju X-ica, na kojoj će onda biti moguće i gledati emisije, downloadati iste, komentirati i sve što ide uz to, čak će i rating biti :)

Pogledajte drugu epizodu:

Negdje tokom ljeta, snimili smo pilot emisiju, da pokažemo VTV-u kako smo to zamislili. Oni su ostali oduševljeni time! Ove jeseni, kad smo se svi vratili u Varaždin i na fakultet, dogovorili smo termin u studiju, snimili ovaj voditeljski dio (imao sam užasnu tremu :) ), još par stvari po gradu, smontirali to i eto, 16. listopada 2008. u 22:20 na VTv-u je emitirana prva emisija X-ice, koju možete vidjeti na ovom blogu.

Zanimljivo je svakako bilo to snimanje u studiju, vidiš kak stvari zapravo funkcioniraju, na šta se treba paziti, koje greške ima početnik i/ili onaj tko misli da “šta, sam sjedneš pred kameru i pričaš”…

Idući put sam siguran da će biti bolje (dobro, druga emisija, 30. listopada, će biti nešto sasvim drugačije ;) ), ali dalje… vjerujem da će me trema pustit, ovo je bilo sad jer sam prvi put u studiju nešto takvo radio, pa ono, prilagodba :)

Za sad, toliko. Inače, radim na još nekim projektima, gužva je, u četvrtak (ovaj) bi mogao objaviti jedan od njih, pa se eto čujemo, a do tad – X-ica.

P.S – Obratite pažnju na moju majcu, jedna iz Threadlessa ;)

X-ica S01E01 from Nikola Krajačić on Vimeo.

Pa sam tako vidio i da pripremaju nekakvo natjecanje. Pošalješ fotografiju svoje najdraže šalice, i to je to. Nagrade su bile:

• 4. mjesto: WordPress šalica i WordPress T-shirt
• 3. mjesto: WordPress šalica, WordPress T-shirt i Lijit T-Shirt
• 2. mjesto: WordPress šalica, WordPress T-shirt, Lijit T-Shirt, potpisani primjerak knjige Blogging Tips: What bloggers won’t tell you about blogging, i jedna single-user licenca za Revolution theme po želji dobitnika
• 1. mjesto: WordPress šalica, WordPress T-shirt, Lijit T-Shirt, potpisani primjerak knjige Blogging Tips: What bloggers won’t tell you about blogging, jedna licenca za TV.Elements theme, jedna single-user licenca za Revolution theme po želji dobitnika, primjerak knjige The Secret to Writing a Successful and Oustanding Blog, te (po želji) besplatno 30-minutno savjetovanje sa Liz Strauss.

Pa rekoh, idem se prijaviti, možda baš dobijem nešto. Inače sam fan tih stvarčica sa logom nečega što volim, pogotovo ako je geeky na neki način.

Fotografirao sam svoju najdražu šalicu, koju sam dobio od sestre za jedan Uskrs, i uploadao ju na Flickr. Poslao sam mail u Bitwire.

Danas ujutro, sjednem za računalo, kadli – evo maila od Dave Moyera, autora Wordcasta. Kaže mi da sam won :)

Odmah sam skinuo najnoviju epizodu Wordcasta (29. – I’m your fairy blogmother!) i slušao objavu rezultata natjecanja. Negdje oko 60-te minute, krenulo je čitanje dobitnika. Ja sam dobio četvrto mjesto, znači, šalicu i t-shirt :)

Tko bude skinuo taj podcast (70-ak MB) nek posluša kako moje ime i prezime, a i nick zvuči kad ga izgovara netko tko nezna izgovoriti č i ć :)

Kad stignu, poslikat ću ih pa staviti na Flickr ;)

Inače, vrijeme si ispunjavam eto čitajući pomalo, ali i radom. Radim na nekim web-projektima, o tome više nekom drugom prilikom. I zbog toga i slabije radim oko bloga, znate kak to ide, kad radiš nešto, onda najmanje vremena imaš za nešto svoje. Već odavno želim redizajnirati ovaj blog, sa nekim svojim dizajnom, ili barem nekim kvalitetnijim templateom, ali nikako uhvatit vremena, sjest i napravit to. Bit će jednom, valjda :)

U stanu mi je inače super. Doduše, došlo je do situacije da mi se cimer odselio, natrag u Bjelovar, jer eto, ostao mu je jedan ispit do kraja, ali nije ga uspio položiti. Pa da ne troši novce tu u Varaždinu do veljače, trošit će ih doma. A ja sam dobio novog cimera.

Nije loše ni biti sam u stanu, ali ipak, čovjek je društveno biće i koliko god uživao u tišini stana, dobro je imati nekoga za popričati i družiti se. A i financijski je točno duplo lakše :)

Ono što bih još htio spomenuti u ovom mega kratkom i neinspirativnom postu, jest da ću početi redovito zapisivati neke dobre citate na koje naiđem u knjigama koje čitam. Nije da previše čitam, al ono, pročitam nešt, svidi mi se i zapišem. Sve te citate ćete moći pratiti gore u Quotes sekciji.

Eto. Maknuh prašinu i paučinu s bloga, sad idemo dalje radit ;)

Pa sam mogao samo gledati.

No eto danas, kada i više nisam toliko financijski vezan za roditelje, gledajući šta ima na twitteru, vidim da moj kolega Ivan Brezak Brkan kaže da Threadless ima opet neku kul popust-akciju. I ajd, idem vidjet šta ima.

I svašta ima. Otvorio sam jedno 15 tabova sa isto toliko dizajnova, i odlučio – ajde da i ja imam jednu kul majicu. Ali problem je bio što se nisam mogao odlučiti. Onda sam pozatvarao sve one koje su bile rasprodane i krenuo u odluku. Odabrao sam četiri majice:

• Threadless
• To Err is Human
• Lil’ Soap
• Grandpa Cassette

Pa eto. Za koja 2-3 tjedna, imat ću nove majice. I čini mi se da ću odsad redovito tamo ostavljat svoje pare :)

Ima i novijih, pa se može naći onih gdje držim svog tek rođenog brata (1997.), ili gdje okrećem palačinke (negdje između 2001. i 2005.), ili gdje si pak izrađujem svoju prvu vizitku :)

Uzeo sam tako par tih fotki iz albuma, još par ostalih i skenirao ih. Jedna od njih je i ova s lijeve strane teksta, to sam ja s ne znam koliko godina, pet, šest možda. Al sam bio lijep i lijepo počešljan :)

Ostatak tih starih fotki s opisima možete vidjeti na mom flickr accountu, KLIK OVDJE.

• Što je zapravo teleworking?
• Prednosti teleworkinga
• Nedostaci teleworkinga
• Kako to izgleda u praksi

Što je zapravo teleworking?

Klasični “odlazak na posao” podrazumijeva da se probudite u točno određeno vrijeme, otuširate se i operete, obučete, sjednete u auto i krenete prema uredu. Dođete na posao, sjednete i radite, oko 10 imate pola sata pauze, pa tako do 15 sati, kada opet sjedate u auto i idete doma.

Doma vas čeka žena i djeca, vi ste umorni i nemate volje za ništa, idete spavati, jer vam treba energije za drugi dan i navečer za pivo popit.

Drugo jutro – opet ispočetka.

Teleworking je drugačiji (a ako nazovete odmah…) od takvog pristupa poslu, i u mom slučaju izgleda otprilike ovako: probudim se kad se naspavam, umijem se i spremim si nešto za doručak. U međuvremenu se računalo upali. Nakon doručka sjednem za računalo i proletim onu jutarnju turu interneta i informacija. Odem natrag u dnevnu sobu malo TV gledat. O, gle, počinje moja omiljena serija (ili više njih) – pogledam.

Nakon toga, ako treba pomoći starcima nešto ili skoknuti do grada, obavim to. Kad sam gotov, sjedam za komp i gledam imam li šta za raditi. Odgovor je u 99% slučajeva potvrdan :)

I tada radim to. Svira mi glazba, a kada bi dođe, skoknem na internet (mislim, na internetu sam, ali ono, forumi i facebook itd.), ili čak upalim San Andreas pa odradim koju misiju. Kad mi se mozak opusti, vratim se opet na posao. I tako dokle ja hoću, mogu sjest i odradit projekt u jednom danu, a mogu ga i ležernije raditi pa će izrada trajati tri dana.

Dakle, teleworking je rad od kuće, iako ne nužno samo od tamo. Općenito je to rad na daljinu, znači, ako si ponesete posao doma, to nije teleworking, nego je to kad te stisnu rokovi :)
Ali ako konstantno radite van ureda, udaljeni od istoga par stotina (i više) kilometara, e to je teleworking. Kada iz Pripizdine Donje obavljate posao ;)

Prednosti teleworkinga

Kada govorimo o prednostima teleworkinga, možda najbitnija prednost je ta da se ne troši vrijeme na dolase i odlaske s posla, što može puno vrijediti ako živite u nekom većem gradu, i gdje vam je ured na drugom kraju grada.

Druga prednost je komocija vlastitog doma. S nikim (osim s obitelji) nemorate dijeliti frižider recimo, wc, ured, fotokopirku, parking itd. Sjedite u svojoj fotelji/stolcu, za svojim stolom, u svojoj sobi i kući, idete jesti kad ste gladni, a ne kada imate pauzu. Pauzu sada imate kad vi to želite (i koliko vi to želite).

Za one komotnije, raditi možete u obučeni laganije, zagrnuti ogrtačem, u gaćama, ili ako vam baš paše – goli. Nitko vas ne nadgleda ni ne vidi, osim ako imate web-cam. Naravno, vi ne morate nužno dozvoliti da vas netko gleda preko kamere.

Također – nemate onaj neki strah da vas netko nadgleda, da će šef svako malo banuti u ured i baš vas uzeti na dnevni red. Baš zbog te slobode ljudi budu produktivni, rade bez nekakvih strahova i ne zamaraju mozak nebitnim stvarima.

Nedostaci teleworkinga

Kako sve u svemiru ima dvije strane, tako ima i teleworking. Jedan od glavnih nedostataka rada na daljinu jest sama organizacija rada. Morate se držati nekog rasporeda, jer bez njega ništa. Također, potrebno je uvesti jedan nivo samodiscipline i motivacije za rad, jer će vam se inače dogoditi situacija da “…samo još ova epizoda…” ili “…evo dok prođu vijesti…”, a rok je iza ugla.

To je zapravo prednost ureda, tamo nemate što drugo raditi nego – raditi. Kod kuće možete raditi sto drugih stvari osim posla, i baš zato je bitno i kod kuće ponašati se profesionalno. Iako komocija vlastitog doma postoji, nebi bilo loše uvesti naviku recimo oblačenja za posao i tako raditi od kuće. Na blogu ekipe iz Superawsome-a sam pročitao i da je pametno tokom rada od kuće obući cipele, jer tada znate da ste na poslu, a kada ih skinete, dobijete onaj osjećaj olakšanja i znate da ste doma.

Od ostalih nedostataka izdvojio bih sustanare. Živite li sami, preskočite ovaj odlomak. Ali imate li cimera, cimericu, ženu, djecu…mogli bi vas ometati, što je potpuno razmuljivo. Tata je kod kuće, naravno da će se dijete htjeti igrati s ocem, i neće ni shvaćati da tata zapravo radi, jer je naviknuto na to da se radi tamo negdje u gradu…
Pokušajte svojim sustanarima objasniti da vi radite od tad-i-tad do tad-i-tad i da vas pokušaju što manje ometati. Naravno, na razumljiv način im to objasnite, a ne da se zatvorite u sobu i ne izlazite do popodneva. Tokom rada iskoristite mogućnost što ste kod kuće, pa svako malo se sami ustanite od stola i prošećite po stanu, popričajte s ostalima i vratite se na posao. Mnogo lakše je vratiti se na posao kada se vi sami isključite iz posla, nego kad vas netko prekine u razmišljanju.

Kako to izgleda u praksi

Kao što rekoh, osobno radim za jednu hrvatsku firmu honorarno, i sve se odvija uz teleworking. I to ne samo ja, već doslovno svaki suradnik radi od kuće. Komuniciramo putem Skype-a i njegove mogućnosti konferencijskog poziva, te grupnih chatova, čiji su histoy zapisi negdje na serverima sačuvani.

Projekti se definiraju i preuzimaju preko Wiki sustava, i u pravilu je to to. Veoma jednostavno zapravo. Budući da radimo u timovima, svaki dan u određeno vrijeme imamo tzv. daily briefinge, gdje svatko kaže što je radio i što će raditi, ali to već nije toliko stvar teleworkinga nego timskog rada i način za povećanje efikasnosti istoga, pa ću to ostaviti za neki drugi put.

Dok sam bio još u domu u Varaždinu, tamo mi je bilo prevruće tokom dana u sobi i jednostavno nisam mogao previše raditi, koncentracije nije bilo nigdje. Zato sam to kompenzirao radom do nekih 2-3 sata u noći. Sada kako sam doma, gdje nije toliko vruće, mogu se skoncentrirati na rad i raditi. No, i meni se dogode dani kada ne napravim ništa, ili jako malo. Baš zato jer nemam samodiscipline, ali radim da tome da se svakim danom sve više kontroliram i discipliniram ;)

Također, bilo bi dobro organizirati si u sobi jedan mali ured, znači, očistiti stol od svakojakih điđa-biđa, i smatrati taj dio sobe svojim uredom. Ja na svom stolu imam i sat, i ono što drži penkala i kocku za papir. Lampu također, mobitel i telefon, i spajalice čak. Klamerica isto mora biti tu negdje :)

Na kraju, da zaključim, teleworking je jedna super i moderna stvar, i iz nje možete puno dobiti, i vi kao zaposlenik, i vaš šef. Ali ako nemate kontrolu sami nad sobom, ili jednostavno nemate kod kuće uvjete za daljinski rad, možda je ipak bolje otići u ured i prosjediti tamo svojih 8+ sati…