No, da vidimo što se događalo u međuvremenu, u ovih par tjedana…

• za rođendan sam od brata i sestre dobio parfem, Esprit Connect for Him, 50ml. Inače ne koristim parfeme, ali ovog sam počeo i nadam se koristiti ga i dalje. Kod mene je problem što uopće neznam prepoznati jel parfem dobar, loš, vakav, nakav. Meni oni svi lijepo miriše, i najradije bih ih sve stavio na sebe :)
• imao sam neke probleme s windowsima. Rušenje, instaliranje, pa opet. No, sad sam si stavio Windowse koje sam skinuo sa MSDNAA, koji nam je omogućen na faksu, jel. Još je ostalo stavit Vistu i Ubuntu u triple-boot i da vidiš :)
• Nakon reinstalacije, shvatih da sam ostao bez dobrog dijela mailova. E, sad sam si složio sve accountove na IMAP pristup serveru, i sad je sve to gore. Kad već plaćam taj hosting, nek radi još nešto osim što vrti par siteova
• pročitao sam Vodič kroz galaksiju za autostopere. Predobra knjiga! Neznam kako sam živio do sad, a da ju nisam pročitao…idućih dana si idem posudit Restoran na kraju svemira :)
• oprao sam si košulju. Ali o tome poseban post za koji dan ;)

Najbitnije, i zadnje što se dogodilo, jest da je u novom broju Plana B objavljen jedan moj tekst :)
Htio sam pisati za njih baš, neznam, osobno mi paše taj časopis, od prvog broja. I ono, ajde, bonton je lifestyle, ovo je lifestyle časopis. I tako sam ja uredniku poslao mail s temom, i jel bi ja mogao pisati. Dobio sam odgovor gdje je tema odobrena.

Jedino što sam fulao jest što sam odmah počeo pisati, nisam pitao ni koliko znakova treba ni ništa. Osjećao sam se tako glupo. Al dobro, prvi mi je put da pišem za neke “prave” novine, kod nas u Studentskom Listu je bitno samo da tekst bude “najmanje dvije stranice u wordu” :)
Bit će bolje drugi put :)

No, jučer (na Valentinovo), vidim na Plan B facebook grupi, novi broj, i nigdje mog članka. Odnosno, nigdje naslova. Možda je promijenjen naslov, tražim nešto slično, ma kakvi. Izgleda da je bila gužva ili nešto, bit ću u idućem broju. Kako u svakom zlu ima i dobroga, tako ja nisam morao kupiti cimeru booster :)

Ipak, danas dođem na kiosk i kupim ja svoj primjerak Plana B. Dođem u sobu, sjednem za stol i otvorim impressum. Ajd, možda sam izlistan među stalnim suradnicima, kao, utjeha. I ono, stvarno me ima :))

Okej, idemo vidjet šta ima u časopisu…primim ga u desnu ruku za onaj donji dio, gdje je uvez. Lijevom rukom primim na suprotnu stanu, naslovnicu savinem prema unutra i lagano puštam da se lista od zadnje stranice prema prvoj. Lagano, okom prelazim preko slikica i tekstova. I tamo negdje, na 34. stranici vidim podnaslov “Bonton u poslovanju”. Fora. Nakon sekundu mi se upali žarulja - pa omg, moj članak :D
Pogledam naslov - zašto ne pokeati uživo, piše: Nikola Krajačić. Ou jea!

Joj, ko malo dijete sam sretan! Još cimeru kupit booster, da se riješim toga.
Ništa, sad je na vama da na kiosku kupite Plan B, i počnete čitati. Ima i drugih zanimljivih tema, al eto, meni je ova najdraža ;)

Da sad malo pojasnim o čemu se radi… Marina Filipović (blog - Flickr) je mlada i talentirana fotografkinja čiji rad pratim već neko vrijeme. No, nedavno je jedna od njenih fotografija pobijedila na natječaju prestižnog francuskog časopisa, i to u jakoj konkurenciji (via Blogowski). Naime, na natječaj je pristiglo više od 50.000 (pedeset tisuća) fotografija! Marinu osobno ne poznam, ali nakon ovoliko dobrih fotografija i takvih prestižnih nagrada, nadam se da ću imati priliku upoznati ju (možda da me i poslika, da se ova ljetpota mene sačuva zauvijek :] ).

Njen rad ću pratiti i dalje, i uz želje za što više dobrih fotografija, prilažem video clip iz današnjeg Dnevnika.

Marina Filipović - video clip

Uglavnom, nekad naiđem na neke tako kul video clipove da ih jednostavno želim podijeliti sa svijetom! Ima li to smisla ili ne, nije uopće bitno, ja znam da ima, jer tako se i prije pričalo “pa tko bi htio čitat šta ja radim” ili “pa tko bi htio gledat nekoga 24h na dan”, pa eto :)
Tako je i sad, pa tko bi htio gledat ono što se blackshtefu sviđa, ali ja znam da, this time next year… ;)

Tako sam i ja odlučio pokrenuti svoj “TV” kanal. Jedino što imam neke nedoumice oko toga. Naime - sve je to ok, postaviti video na svoj blog, pa tko hoće gledat, gleda. Praktično je zapravo.
S druge strane, rekao bih da se time na neki način krši smisao weba 2.0. YouTube ima playliste i favoritese. Čemu onda dodatno postavljanje videa na blogove? Vjerojatno zbog praktičnosti. Ono, ako netko prati moj blog, ovako može “u jednom” pratiti i moj video kanal, jeli…zapravo ne baš moj, ali dobro, vjerojatno ću na blogu objavit svaki video kojeg ću spremiti i u favoritese, tak da će to otprilike biti tu negdje.
Još jedan očiti razlog je da se na blou mogu objaviti i neki video clipovi koji ne moraju nužno biti u vašim favoritesima na YouTubeu. Ali opet… (mrzim kad mi se mozak zablokira i izgubim misao, op.a)

Kad ne bi bilo tog embedanja, sumnjam da bi netko baš išao tražiti moj profil po youtubeu, kako bi vidio šta ja gledam. Kad se sve to malo bolje promisli, dođe se do zaključka da naši web2.0 servisi imaju prilično dobar društveni život :)

Ono, Winamp šalje informacije o glazbi koju slušam na last.fm, youtube sprema u favorite ono što mi se svidi, flickr mi čuva slike, a sve se to onda nađe i druži “kod starog blackshtefa na blogu”. Kad dođe posjetitelj, oni se svi skupe i jedva čekaju da pruže sadržaj o meni.

Zanimljivo. Kako reče jedan vic, ispada da moji gadgeti (web2.0 servisi u ovom slučaju) imaju bogatiji društveni život od mene :)

No, da ne duljim dalje, odlučio sam i ja svojim servisima dopustiti da se druže i okupljaju ovdje, pa će tako od sada krenuti blackshtef video kanal. Pa da počnemo…

Super s Karamelom - Debela Devojka

Nedavno sam saznao za jednu srpsku rock/punk grupu, Super s Karamelom. I imaju jednu tako odličnu stvar, Debela Devojka se zove. Prepuštam vam samima da pogledate i vidite o čemu se govori, pjesma je meni jako zarazna ispala (spot pogledao 20ak puta u komadu). Inače volim takve pjesme, jedna od žešćih na tu temu je i od legendarnog Ive Fabijana - Ja volim debele žene.

Konflikt - Poslovno komuniciranje

E, ovaj video je već bio na blogu, zapravo, samo link do njega. Evo ga sada i embedanog :)
Naime, radi se o kratkom filmiću u kojem je na jedan duhovit način prikazano kako sve svađa može završiti. Glumi yours truly :)

Super Duper McKay

A must have za ljubitelje Stargate Atlantisa!

Znam, mogo sam otić i pošarat recimo, ili jednostavno zaokružit bilo šta, nešt bezveze. Stranku zelenih ili možda dopisat neku svoju :)
Ali moje pitanje je - zašto?! Taj moj glas ne vrijedi ništa, bio on iskren iz srca, ili bio on zajebancija. Ili ona treća opcija - dodijeljen nekoj stranci. Meni on ništa ne znači i što se mene tiče, mogu s njim raditi šta hoće. SDP ili HDZ? omg…

Kažu, to za sebe izglasavaš, ja utječem na svoj daljnji život u ovoj zemlji. Aha, rajt. Na koju foru ja utječem na život ak glasam za HSLS recimo, a pobijedi jedna od dviju vodećih stranki? Kako?
Da je to lokalna uprava, vjerojatno bih se ozbiljnije primio te svoje “građanske dužnosti”, jer to je manja sredina i izabrana vlast direktnije utječe na mene nego državna. Svog sam gradonačelnika vidio mali milijun puta uživo, dok svog premijera (aktualnog) nikad. Go figure.

I zašto se zove građanska dužnost? Šta ja dugujem ovoj državi? Roditelji mi uredno plaćaju porez, ja studiram u ovoj državi i vjerojatno ću raditi u njoj i opet plaćati porez. Zašto sam ja dužan izaći na izbore? Ja se uopće ne osjećam tako.

Kad smo već kod poreza, jedna stranka želi uvesti nove poreze. Porez na kapitalnu dobit. A ja se baš počeo bavit fondovima. Jesam li glasao za njih? Ne. Na stranu neka opravdanja tipa da će se naplaćivati porez tek od neke cifre…ja želim svojim novcem nesmetano baratati. To što mi je dionica ekstremno skočila i što sam na jednoj dionici zaradio milijun kuna, to nisam ja kriv, nego tržište na koje ja nemam utjecaja. Zašto da platim porez na to? Postavlja se pitanje - što da je dionica pala? Sumnjam da bi država onda velikodušno dala nekakvu nadoknadu, nekakvu odštetu…ali dok pojedinac zarađuje, eto, čovjek radi 8+ sati na dan da bi prehranio obitelj, pa je odlučio malo uložit u dionice, pa mu se posrećilo, e, to mu naplati. Naplati mu što je sretan i što sad ima novaca sa strane, što će možda konačno otplatit kredit i moći poslati djecu na faks.

S druge pak strane, da ne ispadne da blatim jednu stranu samo…ni druga nije sjajna. Koliko je samo afera bilo, koliko glupih propisa i zakona je doneseno. Svi se sjećamo 0,5 promila. Zakona za nove vozače. To mi je jako poznato jer sam jedna od prvih generacija koja je polagala po tom zakonu. Dvije godine sam morao vozit ko s pomoćnim kotačima, ne poslije 23h, ne prebrzo itd. I sad, dođem u situaciju da moram u susjedno selo po sestru, negdje oko ponoći, i mora mama sa mnom, jer ja eto, ne smijem vozit poslije 23h :\
Pa je tu onda bila “škola sigurne vožnje”, od čega se odustalo kolko mi je poznato, jer ja to nisam polagao. A imam “produljenu” vozačku.

Pa zdravstvo recimo, uvedeno je ono glupo plaćanje naknada za recept i te papire. Dajte molim vas! Pa ko normalan može takvo šta uvest, pod bilo kojom izlikom?! Svaka čast mom liječniku opće prakse, jedno vrijeme nije ništa naplaćivao, al eto…kad tad je morao počet. Iako je jako protiv toga, i sâm kaže da je to protivno svakoj liječničkoj etici :(

Svi se nešto reklamiraju, nude nam maramice, labello, jabuke, koncerte i šta sve ne. I obećavaju brda i doline. Kak nisu sami sebi dosadni više?

Moja poanta jest - izašao sam na izbore i glasao sam, ne toliko jer mislim da ću nešto promijeniti, nego više zbog svih trenutnih sranja. Sranja koja je napravio HDZ, koja je napravio SDP i koja će napraviti bilo tko koji sjedne na vlast. Pa eto, neka moj glas bude tam, kad svi vele da je tak važan. Ionak bi se nekome pripisao.

Ali sve je isto - ne volim politiku, ne bavim se njome, niti se ona bavi sa mnom. Nekako indirektno da, ali na to nemam utjecaja. I moj izlazak na izbore neće promjenit tu činjenicu. To što ja izađem na izbore, ne znači da se politika nebude više bavila mnome. Politiku smatram nametom, nametnula se svakome od nas, čim smo se rodili. A smatram da to nije dobro. Kao što je jedna moja kolegica rekla, politika i religija su dvije stvari koje će jednog dana uništiti čovječanstvo.

Moj glas je bitan. Moj glas se čuje. Kad budem imao neke probleme, rješavao zaposlenje, stambeno pitanje i sve ostalo, zanima me hoće li se onda moj glas čuti? Hoće li onda biti toliko bitan? Poučen prijašnjim iskustvima - neće.

Već samo ovaj mjesec, u tom restoranu sam ostavio nekih 350-ak kuna. Strašno! Umjesto da sam te novce uložio u neki investicijski fond recimo. E pa…

Neki dan su mi sjele nekakve pare, i nakon što sam poplaćao račune koje sam imao za platiti, odlučio sam početi ulagati u jedan otvoreni investicijski fond. Davno sam već htio početi s tim, ali nikako da krenem. Uvijek sam novac spiskao na nešto potpuno treće, i na nešto što mi ne vraća uloženu vrijednost. Ovo će barem nešto vratiti (nadam se), ali bitnije mi je to što sam počeo, i što sad mogu dalje uplaćivati u fond kad god ću imati neki višak novaca na računu. Bilo je najteže zapravo probiti led, odnosno, uplatiti taj početni iznos :)

A sad, kako ćemo dalje, ne znam. Što se tog fonda tiče, planiram ulagati u njega jedno dulje vrijeme (> 3 godine), a s vremenom početi ulagati i u druge fondove, možda i u drugim bankama. Volio bih se početi baviti i dionicama, ali jednostavno nemam vremena za neku dinamičku trgovinu, nego bih ih kupio pa nek stoje, nek se cijena lagano diže, malo rjeđe nek se spusti ;)

Zapravo, nije mi plan doći do neke nevjerojatne love, obogatiti se i slično (ma, vraga nije, volio bih, ali… :) ), nego eto, čisto da moj novac radi za mene, da ulažem u nešto, da imam motivaciju za štednju. I lakše mi je štedjeti ako su ti novci “negdje” i ako od njih nešto nastaje, nego onako dok mi sjede na tekućem, i čim mi ponestane gotovine, hop do bankomata i diži… Poznavajući sebe, ovakav oblik štednje meni baš treba, jer ću znat da je taj novac negdje otišao, nema ga, i neću ga uopće brojat niti računat na njega. Želim se jednostavno jednog dana sjetiti i vidjeti da se vrijednost tog uloženog novca povećala i da tek onda budem to dizao i uživao u tome.

Kažu da je dobro napraviti nekakav plan, mjesečna ulaganja, kamate, ulaganje na određen broj godina, u biti, da je bitno imat neku cifru kao cilj, pa prema tome planirati. Neznam, ja sam ovo na blef počeo, a i smatram da meni plan ne treba, jer ja jednostavno želim nakon par godina imati nešto novaca sa strane, a ne obogatiti se. Ako se usput i obogatim, tim bolje :)

Kasnije bih si volio kupiti i neke profitabilne i stabilne dionice, na istu foru, da ih kupim i imam, pa prodam nakon nekog vremena. Čisto radi toga da ne držim sve na jednoj hrpi, treba malo raspodijelit sredstva.
Sad ćemo vidjet, sutra će mi dodijelit udjele, a već početkom idućeg mjeseca planiram opet uložit nešto. Vidjet ćemo, možda u isti fond, možda u neki drugi, možda u neku drugu banku…

Ali ono najbitnije je - počnite štediti! I to po mogućnosti na ovakav jedan način, gdje vam vaš novac donosi još novca, a opet, nije oročen i jako je likvidan, tako da ako vam jednom hitno zatreba, potrebno je samo prodati udjele/dionice, i dobijete vašu gotovinu. Nema oročenja. A doprinosi koje ostvaruju fondovi su nerijetko puno veći od kamata na štednjama.
Ja sam počeo, ajd i vi sad :)

Pa ćemo skupa u McDonalds trošit ;)

E da! Par korisnih linkova koji će postati moja svakodnevnica:

• HRportfolio
• Fondovi.hr
• Cartmann Traders Corner
• Business.hr
• Poslovni dnevnik
• Banka magazine
• Investopedia
• Marketing servis
• Moj Novac

To je to što se investiranja tiče. Postoji još jedna novost kod mene, a to je da sam počeo pisati jedan novi blog. Potaknut nekim događajima, odlučio sam zapisivati svoja razmišljanja o tome, i za sad, dobro ide. Fino će to ispast kad bude gotovo, a bit će objavljeno i dostupno na pregled točno tad, kad bude gotovo. A kad će to bit, neznam.
Za sad ga pišem pod novim nickom nekim, kojeg mi je izbacio neki name generator :)
Ono što mi je drago jest što je već naišao na neku publiku, i publici se sviđa. Danas sam baš dobio komentar od jednog čovjeka da ga prati, što mi je posebno drago jer nikad ne bih za njega rekao da prati blogove, a pogotovo ne takve tipa ovog… Ali eto :)

Znači - u neko dogledno vrijeme, objavit ću i te postove ovdje.
A do tad - strpljenja ;)

Naime, stari mi radi kao profesor u srednjoj školi. Predaje stručne predmete iz područja ugostiteljstva. Kao i svaki drugi nastavnik i/ili predavač u RH, mora imati nastavni plan i program. Naravno, sâm ga radi, odnosno, ja mu pomažem, budući da on nezna radit na kompjuteru.

No ono što smeta i mene i njega i većinu njegovih kolega jest slijedeća glupost naše administracije: naime, u Narodnim Novinama postoje jedinstveni nastavni planovi za određena zanimanja. Ako se netko baš zainteresira za iste, mogu mu ih detaljno objasnit :)

E, ali nebi naša administracija bila administracija da se nemora dodatno komplicirati. Zašto zakonodavac, koji je napisao te planove, nemože donesti neki zakon koji bi profesorima omogućavao da si isprintaju taj NPP ili da NN izdaju u obliku nekakve bilježnice or smthg gdje će biti ti planovi, naravno, sa malim prostorom za prilagodbu prema svakoj školi posebno.

Ovako se mora pri izradi nastavnog plana doslovno copy/paste-at cijeli sadržaj i na kraju samo taj sadržaj raspodijelit po satovima, mjesecima, staviti kvačicu u određenu kućicu ovisno o tome da li se taj sad predaje, vježba , ponavlja ili ocjenjuje i slično.
Ajde - da je to na tim stranicama nekako složeno, napisano ili da je postavljeno za download u obliku PDF ili DOC datoteke, ali ne, to je razabacano po tablicama, i to tako da bi se svaki iole ozbiljniji korisnik računala trebao posramiti. Sve skupa izgleda kao jedna velika Excel datoteka, sa merganim ćelijama, izbrisanim crtama i okvirima i jednostavno - nabacano na hrpu. Užaš :(

A najžalosnije je to što svaki nastavnik u RH dobije na početku svake školske godine novi nastavnički priručnik s nekim CDom. Zašto se na tom CDu ne bi nalazila print-ready verzija NPP-a za zanimanja za koje se moguće školovati u toj školi, na tom području itd. Ili jednostavno - da se slože svi NPPovi i sprže na jedan CD. Dam ruku u vatru da bi stalo. Ako ne, na DVD. But you’ve got the point.

A ne ovako - blago mom starom što ima mene, ali neki nemaju klince koji su voljni odvojiti svoje vrijeme i raditi fakin dosadan posao. Nije toliko dosadan, koliko zamoran i demotivirajuć kad ga radite iz takve nepregledne sirovine.

I onda pričamo o reformama u školstvu…a svaka škola može prema ovome napraviti potpuno svoj NPP, umjesto da sve bude kolko-tolko univerzalno. Ništa, što se mene tiče, ja sam napravio starome programe za sve godine, tako da ću svake iduće samo mijenjati školsku godinu, ali iskreno žalim one koji će to morati od početka raditi.
Pa makar taj netko bio i naš zakonodavac, koji će onda dalje po školama distribuirati te planove…

Dobro, za dva tjedna će bit opet rok, ovog puta komisijski. Pa kako bude, ako padnem, ponovni upis druge, a ako prođem, nagovaranje staraca za novi kompjuter i novi, 22″ wide LCD :)

Sutra je još upis jedne ocjene od prije, preksutra jedan usmeni i to je to.

No, ono što mene pati, a to je što se sad, nakon ljeta i masovnog ljenčarenja (stvarno, jedina fizička aktivnost tokom ljeta je bila plivanje na moru. I to sam sve skupa preplivao 100m…) moram pokrenut ponovno. Ne mislim pritom na fizički napor, šetanje od doma do faksa i slično, nego na ono, psihološki. Treba počet mislit opet, razmišljat. Bit pod stresom zbog ispita i kolokvija, bit živčan jer te cimer živcira itd.

A ja nikad nisam volio te, nazovimo to, come-back-ove. Ni dok sam bio u Bjelovaru, čak ni u osnovnoj kad bi ušao ponovno u razred nakon ljeta. Ne volim kad izađem iz neke svoje svakodnevnice, uđem u tuđu (doma) i onda opet moram natrag u svoju. A moja samo što nije počela. Uskoro će počet predavanja, novi kolegiji, gužva s rasporedom. Svemu se tome treba prilagodit. A to je problem, bar meni ;)

Jedino što je dobro u svemu tome jest što ove godine imam malo jaču motivaciju za sve to, opipljiviju :)
Moram radit naporno tokom tjedna da bi mi sve išlo po planu, kako bih imao slobodne vikende za sebe. A i kaže mi doktor to, da sam malo pod stresom i da mi živci ubrzano rade, pa mi je prepisao nekakve tablete za živce. A tek mi je 20 :)

Sad dok pišem ovaj post, evo, baš sam se fino raspiso, jest da je dost besmisleno i zvuči kao da pričam sam sa sobom, al bit će bolje. Bit će bolje jer si baš razmišljam o tome kako ću (bez obzira na to ponavljao godinu ili ne) biti puno aktivniji ovaj semestar, pa vjerujem da neće biti problem i pisat češće. Onak, usput.

Objavit neki tutorial vezan uz web, ili recimo, nešto o strukturama podataka ili programiranju ili šta ću već slušat :)
Uglavnom, stay tuned, bit će ovdje materijala dosta ;)

Evo, malo je trebalo učit, pa se nije, pa se postavio novi template, podesio i sad veći dio stvari radi. Još neke stvari treba dotjerati, ali ima se vremena za to.
Počeo sam češće korisititi svoj flickr account. Trenutno sam na free verziji, al ozbiljno razmišljam o kupnji pro accounta. I budem vjerojatno, samo da mi sjednu nekakvi novci.

Nedavno sam bio u Zagrebu. Kupio sam si jedan Guinness plakat, vidjeti ga možete na mom flickr accountu ;) Isto tako, tam možete vidjet fotografije sa fešte koju smo moji cimeri i ja organizirali povodom dolaska cimerove frendice u Varaždin k nama.

Šta još ima novoga…evo, danas je bio jedan zanimljivi događaj. Ja i cimer smo ostali bez gotovine, a gladni smo. Srećom, ja imam Amex start karticu, pa smo odlučili otić u trgovinu blizu doma i tam kupit nešt za jest i platit. Natrpali smo svega, salame, kruha, mlijeka, paradajza, kruške, namaze, salate, dođemo na blagajnu, kad ono, ne radi im terminal za karticu. O bogovi!

Vratili smo se ljuti i razočarani doma, i sad sam evo napisao ovaj mega kratki post i idem učit dalje. cu.

Uhvatili me cimeri dok sam zaspo nad knjigom. Učio sam za kolokvij iz mreža, a bio sam umoran, vruće je bilo, pa sam pridrijemo.

Inače, šta ima novog? Pokrećem jedan web-projekt, ima veze s dizajniranjem bloga, početnicima, i wordpressom :)
Naime, želim napraviti nekoliko stvari: redizajnirati svoj blog, tako da maknem ovaj template. Drugo, želim bolje shvatiti xhtml/css i sve što ide uz to, želim malo bolje shvatiti proces pretvaranja gotovog dizajna u WP template, odabir extensiona za korištenje i slično.

A kao treće, volio bih imati jedan blog na kojem ću pisati o webu, općenito o njemu, web developmentu i tome…naravno, koliko će vrijeme dopustiti.

E, a taj projekt će u biti baš pomoći u svemu tome, ali više o tome kad se to pokrene :)

A sad, idem učit dalje ;)

Danas sam se vagao. 101,1kg. Ide lagano dolje. Mršavim. Po prvi put u životu :)
Već par dana sam planirao da se odem vagat, jer primjetim da mi fali rupa jedna na kajšu, hlače mi postaju lagano široke. Jebate, zvučim ko na reklami :)

Inače, posebnoga nema ništa, dovršavam site jedan, a nakon toga, krećem u redizajn bloga, a nakon toga, jedan projekt. Ne znam točno ni sam kak će to izgledat, taj projekt, imam viziju i znam šta hoću napravit, al kak će to ispast…vidjet ćemo.
Planiram u biti s tim projektom ovaj blog pretvoriti u nešto tematsko, okrenuto nečemu, ovo piskaranje o sebi nema baš previše smisla, jel..

Kad sam već kod toga, moram si složit na localhostu WP, pa pisat nešto tipa dnevnik or smthng. Da zapisujem šta ima :)

Inače, sretan svima Uskrs, lijepo se provedite doma. Ja hoću :)