Znam, mogo sam otić i pošarat recimo, ili jednostavno zaokružit bilo šta, nešt bezveze. Stranku zelenih ili možda dopisat neku svoju :)
Ali moje pitanje je - zašto?! Taj moj glas ne vrijedi ništa, bio on iskren iz srca, ili bio on zajebancija. Ili ona treća opcija - dodijeljen nekoj stranci. Meni on ništa ne znači i što se mene tiče, mogu s njim raditi šta hoće. SDP ili HDZ? omg…

Kažu, to za sebe izglasavaš, ja utječem na svoj daljnji život u ovoj zemlji. Aha, rajt. Na koju foru ja utječem na život ak glasam za HSLS recimo, a pobijedi jedna od dviju vodećih stranki? Kako?
Da je to lokalna uprava, vjerojatno bih se ozbiljnije primio te svoje “građanske dužnosti”, jer to je manja sredina i izabrana vlast direktnije utječe na mene nego državna. Svog sam gradonačelnika vidio mali milijun puta uživo, dok svog premijera (aktualnog) nikad. Go figure.

I zašto se zove građanska dužnost? Šta ja dugujem ovoj državi? Roditelji mi uredno plaćaju porez, ja studiram u ovoj državi i vjerojatno ću raditi u njoj i opet plaćati porez. Zašto sam ja dužan izaći na izbore? Ja se uopće ne osjećam tako.

Kad smo već kod poreza, jedna stranka želi uvesti nove poreze. Porez na kapitalnu dobit. A ja se baš počeo bavit fondovima. Jesam li glasao za njih? Ne. Na stranu neka opravdanja tipa da će se naplaćivati porez tek od neke cifre…ja želim svojim novcem nesmetano baratati. To što mi je dionica ekstremno skočila i što sam na jednoj dionici zaradio milijun kuna, to nisam ja kriv, nego tržište na koje ja nemam utjecaja. Zašto da platim porez na to? Postavlja se pitanje - što da je dionica pala? Sumnjam da bi država onda velikodušno dala nekakvu nadoknadu, nekakvu odštetu…ali dok pojedinac zarađuje, eto, čovjek radi 8+ sati na dan da bi prehranio obitelj, pa je odlučio malo uložit u dionice, pa mu se posrećilo, e, to mu naplati. Naplati mu što je sretan i što sad ima novaca sa strane, što će možda konačno otplatit kredit i moći poslati djecu na faks.

S druge pak strane, da ne ispadne da blatim jednu stranu samo…ni druga nije sjajna. Koliko je samo afera bilo, koliko glupih propisa i zakona je doneseno. Svi se sjećamo 0,5 promila. Zakona za nove vozače. To mi je jako poznato jer sam jedna od prvih generacija koja je polagala po tom zakonu. Dvije godine sam morao vozit ko s pomoćnim kotačima, ne poslije 23h, ne prebrzo itd. I sad, dođem u situaciju da moram u susjedno selo po sestru, negdje oko ponoći, i mora mama sa mnom, jer ja eto, ne smijem vozit poslije 23h :\
Pa je tu onda bila “škola sigurne vožnje”, od čega se odustalo kolko mi je poznato, jer ja to nisam polagao. A imam “produljenu” vozačku.

Pa zdravstvo recimo, uvedeno je ono glupo plaćanje naknada za recept i te papire. Dajte molim vas! Pa ko normalan može takvo šta uvest, pod bilo kojom izlikom?! Svaka čast mom liječniku opće prakse, jedno vrijeme nije ništa naplaćivao, al eto…kad tad je morao počet. Iako je jako protiv toga, i sâm kaže da je to protivno svakoj liječničkoj etici :(

Svi se nešto reklamiraju, nude nam maramice, labello, jabuke, koncerte i šta sve ne. I obećavaju brda i doline. Kak nisu sami sebi dosadni više?

Moja poanta jest - izašao sam na izbore i glasao sam, ne toliko jer mislim da ću nešto promijeniti, nego više zbog svih trenutnih sranja. Sranja koja je napravio HDZ, koja je napravio SDP i koja će napraviti bilo tko koji sjedne na vlast. Pa eto, neka moj glas bude tam, kad svi vele da je tak važan. Ionak bi se nekome pripisao.

Ali sve je isto - ne volim politiku, ne bavim se njome, niti se ona bavi sa mnom. Nekako indirektno da, ali na to nemam utjecaja. I moj izlazak na izbore neće promjenit tu činjenicu. To što ja izađem na izbore, ne znači da se politika nebude više bavila mnome. Politiku smatram nametom, nametnula se svakome od nas, čim smo se rodili. A smatram da to nije dobro. Kao što je jedna moja kolegica rekla, politika i religija su dvije stvari koje će jednog dana uništiti čovječanstvo.

Moj glas je bitan. Moj glas se čuje. Kad budem imao neke probleme, rješavao zaposlenje, stambeno pitanje i sve ostalo, zanima me hoće li se onda moj glas čuti? Hoće li onda biti toliko bitan? Poučen prijašnjim iskustvima - neće.

Ali, onda su došle neke nepravde, točnije, nepravde prema nama redovnim studentima…
O čemu se radilo i u čem je bio (i još uvijek je) problem?
Dakle, redovni student, koji je upisao fakultet uz plaćanje, mora godišnje iskeširat cca. 10k kuna. U tih 10 kila kula mu se računa:

• Predavanja, bodovanje dolazaka na predavanje
• Seminari i/ili vježbe, bodovanje istih
• Tri (najčešće) kolokvija, bodovanje istih
• Konzultacije profesora

Ne znam ima li još šta, ali ovo je ono najbitnije. Ustvari, najbitniji dio je ono “bodovanje”. Znamo svi da se redovnim studentima omogućuje kolokviranje svakog kolegija sada, što prije, AFAIK, nije bio slučaj.

I sad mene zanima - da li je u redu da dođe izvanredni student, redovno dolazi na predavanja, u dogovoru s profesorom radi kolokvije, vježbe, sve, dobije bodove i dobije ocjenu u indeks na kraju semestra, isto kao i redovni student?
Mislim, okej, ako čovjek ima vremena, i ako je izvanredni student, neka on dolazi, meni on ne smeta (sve dok mi ne sjedne na zadnju stolicu }:-> ), ali me muči to što on plaća godinu duplo manje od mene, a profesori ga tretiraju jednako! Ne znam kako je na drugim fakultetima, ali ovdje kod mene je tako. Još profesor fino kaže:

Ako ima izvanrednih studenata u dvorani, a koji bi htjeli imati pravo izlaziti na kolokvije i položiti ispit kao i ostali studenti, neka mi se jave pa ćemo ih zapsiati.
Ali onda vas ja tretiram kao redovne, a ne da mi tokom semestra ne napravite seminarski rad, pa da mi se izvlačite da ste izvanredni i da to ne morate…

A mi ostali redovni studenti sjedimo i gledamo…

Shvaćam ja da postoje ljudi koji rade, koji imaju obitelji, koji se faksu mogu posvetit samo vikendom, a preko tjedna eventualno u noćnim satima, ali za mene je TO izvanredni student.
A ne neka osoba godina između 18 i 22, koja je eto, izvanredno upisala. I sad je on fino izvanredni student, plaća duplo manje od redovnih, na težim kolegijima (koje vjerovatno ne bi položio preko ispita sam tak) ostvari besplatni tretman redovnih studenata, a na onim lakšim, čije se gradivo sastoji od skripte na 10ak stranica, na te kolegije uopće ne hoda, ne radi, jer je eto - izvanredni, pa on to ne mora…

Još samo fali da dobiju i iksicu. Onak, ako hoćete, dat ćemo vam. Ak se to dogodi, ode i ja u izvanredne. Barem bih se riješio nekih glupih seminara, prezentacija, predavanja i vježbi. Imao bih više vremena za sebe, radio bih nešt. A ne čamio na faksu cijeli dan…