Možda neke riječi stvarno neznam, ali moram priznati da mi nekad dođe i blokada mozga, pa tada stvarno neznam kako se “obviously” piše (op. a.: evo baš na dan kad pišem ovaj post, baš mi je mozak stao na toj riječi, pa ju zato koristim kao primjer).

Mogao bih pogledati u rječnik, imam jedan fini Oxfordov, a mogao bih pogledati i neki internet-rječnik. Mogao bih upaliti i Word, pa u njemu pisati, ali postove uglavnom pišem direkt u WordPress. WordPress ima (kao i Word) spell-checker, ali džaba mi spell-checker kad opet moram nabadati slovo po slovo. No, ima jedna zgodna fora koju koristim i koju eto želim podijeliti.

Ako koristite Firefox, a vjerujem da ga koristite, znate da onaj search bar daje neke prijedloge ovisno o onome što tipkate u njega. Tako u njega počnete utipkavati “obvi” i on izbaci par prijedloga, a među prvima je i “obviously“. Nemože lakše. Zapravo može – da nebi morali hvatati miša i vući ga to tog dijela, jednostavno stisnite Ctrl+K, što će vas fokusirati na search bar.

Done ;)

No ono što mene zanima jest kako iskoristiti taj sav silni prostor na nekom računalu u nekom datacentru tamo u Texasu ili tko zna gdje? Raditi redoviti backup i uploadati ga na server? Ili nešto drugo?

Ono za što ja koristim svoje silne gigabajte na serveru su:

• ovaj blog
• FOI Forum
• STAK.hr
• par blogova i ponešto prostora koje sam dao prijateljima na korištenje
• backup svega toga gore (samo baze)

Ne koristim ništa van public_html foldera, sve je u njemu. No, ovih dana sam se odlučio malo promijeniti situaciju, i više koristiti taj prostor gore. public_html folder služi za sve ono što hoću da se prikazuje na webu, ali zašto nebih neke svoje stvari složio par foldera u rootu, pa to koristio? Čak sam razmišljao i o tome da složim neki file managment sustav u jedan direktorij, koji bi mi služio kao vlastiti rapidshare, recimo :)

Pa je tako eto danas napravljen prvi korak u tome svemu. Napravio sam jedan folder, i u njega uploadao čistu WordPress instalaciju. Zašto?
E pa, vidite, moj upload je ubitačno spor. Da uploadam WordPress (koji mi u zadnje vrijeme često treba) potrebno mi je 10ak minuta. Ovako sam sad uplodao to gore jednom, a drugi put kada mi zatreba, jednostavno se ulogiram na cPanel svog hosta i kopiram tu instalaciju tamo gdje ju trebam. Posao od 10 minuta je sveden na par klikova mišem. Prekrasno :)

A vi (koji imate servere) – kako ih vi koristite? Isključivo kao web-servere, ili ima tamo svega?

Kod razvijanja webova, tu dolazi do jednog previda. Naime, recimo da želite imati web sa bijelom bojom kao pozadinom. Napravite neki kostur, mockup, puknete to na server ili localhost, probate, sve super radi, pozadina je bijela, elementi su dobro posloženi.
No, pozadina ipak nije bijela. Barem nije nigdje definirana. Definirana je možda za neke elemente, ali ste ju zaboravili definirati za sâm body. Zaborav ili nešto drugo, nije bitno, ali ako na vaš site naiđe korisnik kojem je pozadinska boja prozora bilo šta osim bijelog, vidjet će svašta :)

Zato uvijek – u vašim CSS-ovima, za body dodajte liniju

body {
background-color: #FFF;
}

i sve bi trebalo biti savršeno. Ukoliko pak zaboravite, na ovoj Flickr grupi možete vidjeti kako izgleda kada se ne definira background boja ;)

• Što je zapravo teleworking?
• Prednosti teleworkinga
• Nedostaci teleworkinga
• Kako to izgleda u praksi

Što je zapravo teleworking?

Klasični “odlazak na posao” podrazumijeva da se probudite u točno određeno vrijeme, otuširate se i operete, obučete, sjednete u auto i krenete prema uredu. Dođete na posao, sjednete i radite, oko 10 imate pola sata pauze, pa tako do 15 sati, kada opet sjedate u auto i idete doma.

Doma vas čeka žena i djeca, vi ste umorni i nemate volje za ništa, idete spavati, jer vam treba energije za drugi dan i navečer za pivo popit.

Drugo jutro – opet ispočetka.

Teleworking je drugačiji (a ako nazovete odmah…) od takvog pristupa poslu, i u mom slučaju izgleda otprilike ovako: probudim se kad se naspavam, umijem se i spremim si nešto za doručak. U međuvremenu se računalo upali. Nakon doručka sjednem za računalo i proletim onu jutarnju turu interneta i informacija. Odem natrag u dnevnu sobu malo TV gledat. O, gle, počinje moja omiljena serija (ili više njih) – pogledam.

Nakon toga, ako treba pomoći starcima nešto ili skoknuti do grada, obavim to. Kad sam gotov, sjedam za komp i gledam imam li šta za raditi. Odgovor je u 99% slučajeva potvrdan :)

I tada radim to. Svira mi glazba, a kada bi dođe, skoknem na internet (mislim, na internetu sam, ali ono, forumi i facebook itd.), ili čak upalim San Andreas pa odradim koju misiju. Kad mi se mozak opusti, vratim se opet na posao. I tako dokle ja hoću, mogu sjest i odradit projekt u jednom danu, a mogu ga i ležernije raditi pa će izrada trajati tri dana.

Dakle, teleworking je rad od kuće, iako ne nužno samo od tamo. Općenito je to rad na daljinu, znači, ako si ponesete posao doma, to nije teleworking, nego je to kad te stisnu rokovi :)
Ali ako konstantno radite van ureda, udaljeni od istoga par stotina (i više) kilometara, e to je teleworking. Kada iz Pripizdine Donje obavljate posao ;)

Prednosti teleworkinga

Kada govorimo o prednostima teleworkinga, možda najbitnija prednost je ta da se ne troši vrijeme na dolase i odlaske s posla, što može puno vrijediti ako živite u nekom većem gradu, i gdje vam je ured na drugom kraju grada.

Druga prednost je komocija vlastitog doma. S nikim (osim s obitelji) nemorate dijeliti frižider recimo, wc, ured, fotokopirku, parking itd. Sjedite u svojoj fotelji/stolcu, za svojim stolom, u svojoj sobi i kući, idete jesti kad ste gladni, a ne kada imate pauzu. Pauzu sada imate kad vi to želite (i koliko vi to želite).

Za one komotnije, raditi možete u obučeni laganije, zagrnuti ogrtačem, u gaćama, ili ako vam baš paše – goli. Nitko vas ne nadgleda ni ne vidi, osim ako imate web-cam. Naravno, vi ne morate nužno dozvoliti da vas netko gleda preko kamere.

Također – nemate onaj neki strah da vas netko nadgleda, da će šef svako malo banuti u ured i baš vas uzeti na dnevni red. Baš zbog te slobode ljudi budu produktivni, rade bez nekakvih strahova i ne zamaraju mozak nebitnim stvarima.

Nedostaci teleworkinga

Kako sve u svemiru ima dvije strane, tako ima i teleworking. Jedan od glavnih nedostataka rada na daljinu jest sama organizacija rada. Morate se držati nekog rasporeda, jer bez njega ništa. Također, potrebno je uvesti jedan nivo samodiscipline i motivacije za rad, jer će vam se inače dogoditi situacija da “…samo još ova epizoda…” ili “…evo dok prođu vijesti…”, a rok je iza ugla.

To je zapravo prednost ureda, tamo nemate što drugo raditi nego – raditi. Kod kuće možete raditi sto drugih stvari osim posla, i baš zato je bitno i kod kuće ponašati se profesionalno. Iako komocija vlastitog doma postoji, nebi bilo loše uvesti naviku recimo oblačenja za posao i tako raditi od kuće. Na blogu ekipe iz Superawsome-a sam pročitao i da je pametno tokom rada od kuće obući cipele, jer tada znate da ste na poslu, a kada ih skinete, dobijete onaj osjećaj olakšanja i znate da ste doma.

Od ostalih nedostataka izdvojio bih sustanare. Živite li sami, preskočite ovaj odlomak. Ali imate li cimera, cimericu, ženu, djecu…mogli bi vas ometati, što je potpuno razmuljivo. Tata je kod kuće, naravno da će se dijete htjeti igrati s ocem, i neće ni shvaćati da tata zapravo radi, jer je naviknuto na to da se radi tamo negdje u gradu…
Pokušajte svojim sustanarima objasniti da vi radite od tad-i-tad do tad-i-tad i da vas pokušaju što manje ometati. Naravno, na razumljiv način im to objasnite, a ne da se zatvorite u sobu i ne izlazite do popodneva. Tokom rada iskoristite mogućnost što ste kod kuće, pa svako malo se sami ustanite od stola i prošećite po stanu, popričajte s ostalima i vratite se na posao. Mnogo lakše je vratiti se na posao kada se vi sami isključite iz posla, nego kad vas netko prekine u razmišljanju.

Kako to izgleda u praksi

Kao što rekoh, osobno radim za jednu hrvatsku firmu honorarno, i sve se odvija uz teleworking. I to ne samo ja, već doslovno svaki suradnik radi od kuće. Komuniciramo putem Skype-a i njegove mogućnosti konferencijskog poziva, te grupnih chatova, čiji su histoy zapisi negdje na serverima sačuvani.

Projekti se definiraju i preuzimaju preko Wiki sustava, i u pravilu je to to. Veoma jednostavno zapravo. Budući da radimo u timovima, svaki dan u određeno vrijeme imamo tzv. daily briefinge, gdje svatko kaže što je radio i što će raditi, ali to već nije toliko stvar teleworkinga nego timskog rada i način za povećanje efikasnosti istoga, pa ću to ostaviti za neki drugi put.

Dok sam bio još u domu u Varaždinu, tamo mi je bilo prevruće tokom dana u sobi i jednostavno nisam mogao previše raditi, koncentracije nije bilo nigdje. Zato sam to kompenzirao radom do nekih 2-3 sata u noći. Sada kako sam doma, gdje nije toliko vruće, mogu se skoncentrirati na rad i raditi. No, i meni se dogode dani kada ne napravim ništa, ili jako malo. Baš zato jer nemam samodiscipline, ali radim da tome da se svakim danom sve više kontroliram i discipliniram ;)

Također, bilo bi dobro organizirati si u sobi jedan mali ured, znači, očistiti stol od svakojakih điđa-biđa, i smatrati taj dio sobe svojim uredom. Ja na svom stolu imam i sat, i ono što drži penkala i kocku za papir. Lampu također, mobitel i telefon, i spajalice čak. Klamerica isto mora biti tu negdje :)

Na kraju, da zaključim, teleworking je jedna super i moderna stvar, i iz nje možete puno dobiti, i vi kao zaposlenik, i vaš šef. Ali ako nemate kontrolu sami nad sobom, ili jednostavno nemate kod kuće uvjete za daljinski rad, možda je ipak bolje otići u ured i prosjediti tamo svojih 8+ sati…

Prvi zadatak mi je bio njihov postojeći site prebaciti na WordPress. Sam sadržaj nije problem prebaciti, no problem je iskrsnuo kada sam shvatio da svaka stranica proizvoda mora imati svoj sidebar koji će sadržavati linkove i tekstove vezane uz taj proizvod.

Nakon što je vidio moj status na Facebooku, kolega mi je dojavio hint: topic na tu temu na WordPress forumu. Nakon još malo surfanja i probavanja, uspio sam postići da mi točno određene stranice (bilo da ih odredim ID*-om ili slug-om) prikazuju točno određeni sidebar. Poanta je bila u tome da se pripreme sidebari u zasebne fileove, znači:

sidebar_1.php, sidebar_2.php, sidebar_3.php

Tako i napravih, za svaki proizvod njemu odgovarajući sidebar.

U templateu koji se koristi, page.php (Page Template) file ima dva poziva sidebara, lijevog i desnog. Kod nas se mijenja samo desni, ali radi jednostavnosti, recimo da postoji samo jedan sidebar.
Dakle, to bi izgledalo nekako ovako:

Ovaj dio kôda poziva sidebar.php datoteku i nju uklapa u ostatak. E sad, ideja je da se ovisno o stranici, pojavi neki drugi sidebar. To se izvelo ovako (via):

;

odnosno, ako hoćemo više stranica:

E sad, da ne bi trpali sav HTML kôd (recimo, 10ak linkova) u ove kôdove, jer će vam sve skupa ispasti nepregledno, bilo bi dobro to sve složiti u posebne sidebar fileove, uploadati te fileove u folder vašeg templatea i koristiti slijedeći kôd:

ivanohe sa DevProTalk foruma mi je preporučio male izmjene. Naime, da nemoramo pogađati ID-eve stranica, umjesto njihovih ID-eva možemo koristiti njihove slug-ove. Svakoj stranici se slug može namjestiti, u starijim verzijama WordPressa s desne strane postoji baš polje Page Slug, dok se u verziji 2.5+ to može očitati iz permalinka.

Ipak, konačno riješenje koje koristimo jest korištenje NAVT lists plugina.

* – U WordPressu 2.5+ je sa popisa stranica i postova izbačen stupac koji pokazuje ID stranice/posta. Razlog izbacivanja su obični korisnici, kojima WP služi isključivo za pisanje, dok naprednijima taj podatak itekako znači. Postoje dva načina kako saznati ID stranice.

1. možete u Manage -> Pages listi preći mišem preko imena stranice, i u linku očitati ID.
2. Pomoću ovog plugina, koji jednostavno postavi ID stupac

Do sada je to bilo nemoguće, ali danas sam naišao na ovaj jedan mega kul programčić, gAlwaysIdle. Instalirate ga i možete se postaviti u idle kad god vam to padne na pamet. Nakon toga se uvijek možete izvlačiti na foru “nisam bio uz komp, pa nisam vidio poruku” ;)

Direct download link

I sve je bilo kul do jednog trenutka kad je jedna frendica držala čašu Blacky-a u ruci, i s tom istom rukom krenula prema sredini stola. Ja sam bio zaliven po rukavu crne košulje, a frendica do mene po rukavu bijele veste :)

Drugi dan, odlučio sam si kupiti prašak i omekšivač, pa da ja to ručno operem. Malo sam se raspitivao, da ne kupim nešt krivo. Ja sam recimo planirao kupit 400g nekog praška, ali su mi onda rekli nek kupim tekući deterdžent, kao, jer će mi se onaj prašak zgrudat i imat ću probleme s tim. Za svaki slučaj, u trgovini sam još nazvao svoju mamu, koja mi je isto rekla nek uzmem tekući deterdžent, ali mi je razriješila dvojbu oko običnog, black i color deterdženta.

Kaže nek si uzmem black, jer je taj kao za boju i za crno. A ja volim vjerovat reklamama, pa ne želim valjda da mi košulja nakon par pranja postane siva, mislim ono, omg :)
Uzeh tako woolite black, i neki lenor omekšivač. Iskreno, ne znam koja je uloga tog omekšivača, šta se to tako strašno dogodi s robom tokom pranja da se mora omekšavati? :\

No, uglavnom. Ovaj post ima svrhu da ljude poput mene, koji nikad nisu oprali veš na ruke, koji neznaju uopće koji su to procesi pranja i šta to veš mašina radi (osim što se okreće) nauči prati. Trebat će vam :)
A i žene vole muške koji znaju veš prat :]

Napomena: Ovaj tutorial vrijedi za veš u boji, koji se pere na nižim temperaturama nego bijeli. Bijeli veš se pere na 95°C, a u tako vruću vodu nemožete gurati ruke :)

Korak 1

Trebat će vam lavor, topla voda, tekući deterdžent i naravno, nešto prljavo. Ja sam iskoristio svoju crnu košulju. Napunite lavor vodom, neka bude onak, ne mlaka, ali ne i vrela, al neka je topla. Malo “vrućija”, budite muško i trpite :)

Korak 2

U lavor pun vode natočite jedan čep deterdženta. Pazite da vam ne kapne te kemikalije na kožu, jer je iznimno opasna i nagriza kožu, meso, kosti i pločice u kupatilu. Šala naravno :)
Sada u lavor stavite veš, i mjesite, trljajte, miješajte. Nekih 5-6 minuta, tak sam ja radio.

Korak 3

Nakon što ste pošteno isprali košulju/votever, i kad više nemožete trpjeti bol vrele vode, izvadite košulju, stavite negdje sa strane, i izlijte sve iz lavora van. Natočite ponovno čiste vode kao u koraku 1 u lavor, i vratite košulju u lavor.

Korak 4

Malo isperite košulju, znači, opet miješanje

Korak 5

Izlijte vodu, natočite novu. U ovu novu dodajte čep omekšivača. Bacite košulju u to i malčice promiješajte, i ostavite na miru 10 minuta. Nek se košulja omeška i odmori, vjerojatno ste joj dušu iscijedili.

Korak 6

Izlijte omekšivač iz lavora, košulju još malo properite, dobro iscijedite i stavite na sušenje. Gotovo :)

Moje prvo pranje je prošlo. Uskoro očekujem i svoje prvo peglanje. A tek mi je 21 :)
Nadam se da će ovaj tutorial nekome pomoći :]

I tako sam proveo petak popodne slažući si desktop.

Procedura je bila sljedeća:

• novi wallpaper
• tema za Windowse i program za instaliranje teme
• uređivanje start menija
• skin za Winamp
• skin za Mirandu
• skin za Rainlendar
• sitno

Wallpaper

Wallpaper koji koristim zove se Base, a djelo je 4impressions studija. Malo sam ga naravno srezao na 1680*1050px, kako bi odgovarao mom monitoru.

Tema

Tema za Windowse je također rad 4impressions studija, a zove se area04.v2. Jedino što još moram ikonice posložiti :)
Sama tema je instalirana uz pomoć TuneUp Utilities 2007 alata, koji je zapravo pravi mali švicarski nožić. Mogao sam koristiti i UXTheme Multi-Patcher, ali eto, ovo mi je nekako praktičnije rješenje ispalo, uz te dodatne stvari šta ima…

Start Menu

Start Menu je postavljen u svojim opcijama na Classic View, ali da bi izlgledao ovako kako izgleda morao sam koristiti nekakve hard-core h4x0rz l33t skillz koje su detaljno opisane u ovom postu na već spomenutom PC Ekspert forumu, a radi se o zamjeni explorer.exe filea. Za to će vam biti protrebni Resource Hacker i Replacer, te komad kôda koji se nalazi u gore spomenutom postu.

Ukratko, Resource Hackerom ćete izmjeniti dio explorer.exe datoeke, a Replacerom ju zamijeniti s originalnom. I tada ćete imati mega-kul start menu.

Rainlendar

Rainlendar je jedan mali slatki kalendarčić za Vaše desktope.

Potpuno je skinabilan, ima to-do listu, events listu i jako je jednostavan za korištenje. I ne troši puno resursa uopće. Čak štoviše, najveća preporuka mu je ta što ga se može vidjeti na gotovo svakom desktopu koji drži do sebe :)

Tražio sam neke kul skinove za njega, i ovaj što je tu desno, taj mi je nekako najviše pasao. Skin se zove Bimon i može ga se skinuti sa stranice autora.
Podesio sam ga da mi prikazuje trenutni i slijedeći mjesec, a sviđa mi se i to što su mu to-do i event lista u istom boxu kao i kalendari, a ne onako odvojeno. I mogu vam reć da je stvar jako praktična, a praktičnost se povećava dobrim izgledom. Tako da ako vam ne odgovara originalan skin, ili ovaj kojeg ja koristim, feel free to search for another :)

Skin za Mirandu i Winamp

E oni su mi ostali ne skinirani. Razloga ima nekoliko. Mirandu više ne palim tako često, jer AIM i YahooIM gotovo da i ne koristim, a ICQ sve manje i manje. Sve bitnije ljude s ICQa imam na MSNu/Skypeu/GoogleTalku, gdje ima i manje spamera. Tako da kad baš moram upalit Mirandu, mogu je gledat gadnu :)

A winamp…iskreno, još nisam ni potražio neki skin za njega, ali bojim se da sam se na ono defaultno sučelje previše navikao. Mislim da nema skina koji će to nadoknadit. Ali vidjet ćemo.

Sitno

Tu sam mislio samo navesti jedan mali programčić, iShut, koji u biti nije ništa drugo nego malo ljepši shut down prozor. Ja osobno ne gasim računalo preko noći, radi non-stop, ali ako se jednom predomislim i počnem ga gasiti, gasit ću ga s ovim programom. Screenshot je gore na početku posta.

Eto. Nadam se da će nekome pomoći ovo opisivanje modificiranja desktopa. Nije nešto precizno, nije najdetaljnije ni najbolje. Zapravo, ovo je dosta samo za one kojima je već dosta XPovog izgleda, a dopizdila mu i je i Classic tema za winodwse :)
Konačnu verziju mog desktopa možete vidjeti u fullscreenu ovdje (prazno) i ovdje (s par aplikacija). 1680*1050px :)

A sad idemo programirat…

Naime, uz ovaj template dođe flickrRSS plugin i samo ga treba aktivirati, te podesiti koliko slika da prikazuje. Također, potrebno je bilo nekako izvući i svoj ID sa Flickra, al dobro, postoje alati za to, poput flickr IDgettr. Zapravo, nije toliko to ni problem, pogotovo jer je prikaz plugina moguće potpuno prilagoditi svojim potrebama u CSS-u, ali čemu posebni plugin, kad sâm Flickr nudi nešto takvo?

Izrada bedža i dobivanje potrebnog kôda

1. Klik na gornji link. Ili ovdje.
2. Ono što nama treba jest HTML badge, ne Flash. HTML nam treba jer ćemo iz njega izvući komad JavaScript kôda koji u biti sve radi. Ostatak CSS-a ćemo maknuti/izmjeniti prema svojim potrebama, ali nama je trenutno najbitnijij taj JS kôd. Klik na Next: Choose photos
3. Na ovom koraku odabirete koje će slike prikazivati. Vaše, tagirane, iz nekog seta, ili sve s flickra. Tu odaberete što hoćete, ali valjda ćete na svom blogu prikazati svoje slike :)
   Uglavnom, ja sam odabrao All of your public photos i kliknuo na Next: Layout
4. Pod layout opcijama, maknite vašu buddy ikonu (smeta samo), broj fotografija za prikaz uzmite bilo koji (njega kasnije mijenjamo, i možemo staviti broj koji mi želimo, iako je tu ograničeno na samo par izbora), which ones – vama na izbor, what size preporučam na square i pod orientation odaberite zadnju opciju, None, jer ste kul i sami ćete sve izdizajnirati ;)
   Klik na Next: Colors.
5. Ovdje samo kliknite Next: Preview & Get code, ili eventualno – stavite kvačicu na No background i No border.
6. Dobili ste vaš bedž. Ispod njega se nalzi textbox sa kôdom kojeg jednostavno copy/pasteate na pravo mjesto i to bi trebalo biti to. Ali idemo to malo izmjeniti.
   Ja sam dobio sljedeći kôd:

www.flickr.com
 

Editing The Code

Možemo vidjeti da se ovaj kôd u biti sastoji od tri dijela. Prvi dio sadržava stilove za sve, drugi dio jest za ono www.flickr.com, a treći dio je zapravo ono bitno, skripta koja će prikazivati naše fotografije.
Bitan nam je ovaj dio:

Ako se malo bolje zaviri u kôd, možete vidjeti ustvari koje stvari trebamo promijeniti, da mi dobili ono što hoćemo:

count=3 - broj fotografija za prikaz, remeber, po defaultu je bilo samo par opcija, ovdje može biti proizvoljan brojdisplay=random - način prikazasize=s - oblik (square, thumb...)
source=user - naše fotke ili sve itd.
user=56394744%40N00" - od kojeg usera. Nisam probavao, ali vjerojatno možete prikazivati i nečije fotke, samo sa idGettrom treba pribaviti odgovarajući ID

Kod mene je jedino promijenjen broj fotografija sa 3 na 4, pa ta linija kôda u konačnici izgleda ovako:

Styling

Idemo sad to malo urediti. Prvo treba maknuti sav onaj CSS koji nam je Flickr stavio, jer ga nećemo koristiti.

1. Definiramo izgled samog DIV-a u kojem će se prikazivati slike

   .Flickr { width:214px;height:154px;
   padding:14px 0 0 0px;
   margin-top:10px;
   margin-bottom: 80px;
   }

2. Zatim ćemo definirati izlged thumbnailova

   .Flickr img { float:left;margin:0 0px 5px 5px;
   border: 1px dotted #555;
   background:#0097CA;
   padding:10px;
   width:70px;
   height:70px;
   }

3. Na kraju, mali dio koji će nam uljepšati one hover trenutke, osobno volim kada pređem mišem preko linka, pa se nešto promijeni, nešto blicne, promjeni boju i slično.

   .Flickr img:hover { background: #09182A;border: 1px solid #555;
   }

Tako. Dalje je ostalo možda još malo šminke, prilagođavanje dizajnu vašeg bloga i slično. Ovo kod mene je jedan odličan template za WordPress, made by Design Disease, pa sam prilagodio njemu.

Inače, ovo je moj prvi tutorial onak, pa ako sam previše otišao u detalje, neka :)

Navodno postoji i mogućnost spajanja preko Interneta, ali meni takvo što nije pošlo za rukom :\

Jutros dok sam se spremao na posao, odlučio sam probati to i kod sebe. Stavio sam na stick instalaciju Hamachi-a i Radmina i ostavio kompjuter upaljen. Kad sam došao na posao, prvo sam podigao LAN s Hamachi-em, a onda se radminom spojio na svoj komp u domu. I fino to funkcionira. Upalim google talk remoteu (moj komp u domu) i chatam s cimerom :)

Ili – upalim firefox i surfam…i onda kad sam cimeru reko nek upali moj monitor, pa kad je skužio sve to, htio mi je počet radit havariju po disku. A ja fino Ctrl+Alt+F12 i onda dobijem Ctrl+Alt+Del prozor na remote-u, klik na lock computer i mir :)

Tak da, stvarno super stvar, mislim da ću se jako naviknut na to, kad nešto trebam, otključam, uzmem, zaključam, a cimo može sam gledat :)

Žao mi jedino što se zvuk ne može prenosit, pa da upalim winamp doma i slušam na poslu. To bi bilo kul. I jedva čekam da sjednem za ovaj komp u uredu s dva monitora, pa će mi na jednom bit lokalni desktop, a na drugom remote…uf. geek stuff, al to me veseli :)