I, blackshtef

Na Valentinovo smo se našli nas šestero samaca, i otišli u kino. Nakon kina, uslijedo je koncert Colonije, nakon kojeg smo otišli kod frendice na stan. Tamo se kartalo i pijuckalo. Igra je zahtijevala da se u određenom trenutku stavi ruka na sredinu stola, a onaj tko stavi zadnji, je magarac :)

I sve je bilo kul do jednog trenutka kad je jedna frendica držala čašu Blacky-a u ruci, i s tom istom rukom krenula prema sredini stola. Ja sam bio zaliven po rukavu crne košulje, a frendica do mene po rukavu bijele veste :)

Drugi dan, odlučio sam si kupiti prašak i omekšivač, pa da ja to ručno operem. Malo sam se raspitivao, da ne kupim nešt krivo. Ja sam recimo planirao kupit 400g nekog praška, ali su mi onda rekli nek kupim tekući deterdžent, kao, jer će mi se onaj prašak zgrudat i imat ću probleme s tim. Za svaki slučaj, u trgovini sam još nazvao svoju mamu, koja mi je isto rekla nek uzmem tekući deterdžent, ali mi je razriješila dvojbu oko običnog, black i color deterdženta.

Kaže nek si uzmem black, jer je taj kao za boju i za crno. A ja volim vjerovat reklamama, pa ne želim valjda da mi košulja nakon par pranja postane siva, mislim ono, omg :)
Uzeh tako woolite black, i neki lenor omekšivač. Iskreno, ne znam koja je uloga tog omekšivača, šta se to tako strašno dogodi s robom tokom pranja da se mora omekšavati? :\

No, uglavnom. Ovaj post ima svrhu da ljude poput mene, koji nikad nisu oprali veš na ruke, koji neznaju uopće koji su to procesi pranja i šta to veš mašina radi (osim što se okreće) nauči prati. Trebat će vam :)
A i žene vole muške koji znaju veš prat :]

Napomena: Ovaj tutorial vrijedi za veš u boji, koji se pere na nižim temperaturama nego bijeli. Bijeli veš se pere na 95°C, a u tako vruću vodu nemožete gurati ruke :)

Korak 1

Trebat će vam lavor, topla voda, tekući deterdžent i naravno, nešto prljavo. Ja sam iskoristio svoju crnu košulju. Napunite lavor vodom, neka bude onak, ne mlaka, ali ne i vrela, al neka je topla. Malo “vrućija”, budite muško i trpite :)

Korak 2

U lavor pun vode natočite jedan čep deterdženta. Pazite da vam ne kapne te kemikalije na kožu, jer je iznimno opasna i nagriza kožu, meso, kosti i pločice u kupatilu. Šala naravno :)
Sada u lavor stavite veš, i mjesite, trljajte, miješajte. Nekih 5-6 minuta, tak sam ja radio.

Korak 3

Nakon što ste pošteno isprali košulju/votever, i kad više nemožete trpjeti bol vrele vode, izvadite košulju, stavite negdje sa strane, i izlijte sve iz lavora van. Natočite ponovno čiste vode kao u koraku 1 u lavor, i vratite košulju u lavor.

Korak 4

Malo isperite košulju, znači, opet miješanje

Korak 5

Izlijte vodu, natočite novu. U ovu novu dodajte čep omekšivača. Bacite košulju u to i malčice promiješajte, i ostavite na miru 10 minuta. Nek se košulja omeška i odmori, vjerojatno ste joj dušu iscijedili.

Korak 6

Izlijte omekšivač iz lavora, košulju još malo properite, dobro iscijedite i stavite na sušenje. Gotovo :)

Moje prvo pranje je prošlo. Uskoro očekujem i svoje prvo peglanje. A tek mi je 21 :)
Nadam se da će ovaj tutorial nekome pomoći :]

Uf, dugo me nema :\
Tako to zna biti kad te krene, zadnji kolokviji, ispiti, stišće se. Bogu hvala, glavni predmeti su riješeni, kolokvirani (sjećate se pada godine i arhitektura, kolokvirah s 3), i pošteno zaliveni. Taman sam za arhitekture saznao na maškare, pa smo se lijepo provodili.

No, da vidimo što se događalo u međuvremenu, u ovih par tjedana…

• za rođendan sam od brata i sestre dobio parfem, Esprit Connect for Him, 50ml. Inače ne koristim parfeme, ali ovog sam počeo i nadam se koristiti ga i dalje. Kod mene je problem što uopće neznam prepoznati jel parfem dobar, loš, vakav, nakav. Meni oni svi lijepo miriše, i najradije bih ih sve stavio na sebe :)
• imao sam neke probleme s windowsima. Rušenje, instaliranje, pa opet. No, sad sam si stavio Windowse koje sam skinuo sa MSDNAA, koji nam je omogućen na faksu, jel. Još je ostalo stavit Vistu i Ubuntu u triple-boot i da vidiš :)
• Nakon reinstalacije, shvatih da sam ostao bez dobrog dijela mailova. E, sad sam si složio sve accountove na IMAP pristup serveru, i sad je sve to gore. Kad već plaćam taj hosting, nek radi još nešto osim što vrti par siteova
• pročitao sam Vodič kroz galaksiju za autostopere. Predobra knjiga! Neznam kako sam živio do sad, a da ju nisam pročitao…idućih dana si idem posudit Restoran na kraju svemira :)
• oprao sam si košulju. Ali o tome poseban post za koji dan ;)

Najbitnije, i zadnje što se dogodilo, jest da je u novom broju Plana B objavljen jedan moj tekst :)
Htio sam pisati za njih baš, neznam, osobno mi paše taj časopis, od prvog broja. I ono, ajde, bonton je lifestyle, ovo je lifestyle časopis. I tako sam ja uredniku poslao mail s temom, i jel bi ja mogao pisati. Dobio sam odgovor gdje je tema odobrena.

Jedino što sam fulao jest što sam odmah počeo pisati, nisam pitao ni koliko znakova treba ni ništa. Osjećao sam se tako glupo. Al dobro, prvi mi je put da pišem za neke “prave” novine, kod nas u Studentskom Listu je bitno samo da tekst bude “najmanje dvije stranice u wordu” :)
Bit će bolje drugi put :)

No, jučer (na Valentinovo), vidim na Plan B facebook grupi, novi broj, i nigdje mog članka. Odnosno, nigdje naslova. Možda je promijenjen naslov, tražim nešto slično, ma kakvi. Izgleda da je bila gužva ili nešto, bit ću u idućem broju. Kako u svakom zlu ima i dobroga, tako ja nisam morao kupiti cimeru booster :)

Ipak, danas dođem na kiosk i kupim ja svoj primjerak Plana B. Dođem u sobu, sjednem za stol i otvorim impressum. Ajd, možda sam izlistan među stalnim suradnicima, kao, utjeha. I ono, stvarno me ima :))

Okej, idemo vidjet šta ima u časopisu…primim ga u desnu ruku za onaj donji dio, gdje je uvez. Lijevom rukom primim na suprotnu stanu, naslovnicu savinem prema unutra i lagano puštam da se lista od zadnje stranice prema prvoj. Lagano, okom prelazim preko slikica i tekstova. I tamo negdje, na 34. stranici vidim podnaslov “Bonton u poslovanju”. Fora. Nakon sekundu mi se upali žarulja - pa omg, moj članak :D
Pogledam naslov - zašto ne pokeati uživo, piše: Nikola Krajačić. Ou jea!

Joj, ko malo dijete sam sretan! Još cimeru kupit booster, da se riješim toga.
Ništa, sad je na vama da na kiosku kupite Plan B, i počnete čitati. Ima i drugih zanimljivih tema, al eto, meni je ova najdraža ;)

Mega dobro :)

Nisam uspio vidjeti taj prilog na samom TV-u, ali kao što reče jedan mudrac - Internet je čudo!
Tako sam preko Marininog facebook profila saznao da je mlada i veoma talentirana fotografkinja danas bila u središnjem Dnevniku HRT-a! Prvo sam mislio da je bila samo spomenuta negdje, onak usput, ali me brzo njen dragi razuvjerio: cijeli jedan prilog je bio za Marinu :)

Da sad malo pojasnim o čemu se radi… Marina Filipović (blog - Flickr) je mlada i talentirana fotografkinja čiji rad pratim već neko vrijeme. No, nedavno je jedna od njenih fotografija pobijedila na natječaju prestižnog francuskog časopisa, i to u jakoj konkurenciji (via Blogowski). Naime, na natječaj je pristiglo više od 50.000 (pedeset tisuća) fotografija! Marinu osobno ne poznam, ali nakon ovoliko dobrih fotografija i takvih prestižnih nagrada, nadam se da ću imati priliku upoznati ju (možda da me i poslika, da se ova ljetpota mene sačuva zauvijek :] ).

Njen rad ću pratiti i dalje, i uz želje za što više dobrih fotografija, prilažem video clip iz današnjeg Dnevnika.

Marina Filipović - video clip

To se naime dogodilo Dereku Blackadderu, kanađaninu koji radi kao sindikalni organizator. Navodno, Derek je dobio opomenu da dodaje previše prijatelja i da bi se malo trebao smiriti. No, Facebook je izbrisao njegov profil, bez nekog opravdanog razloga zapravo. Bilo bi lakše utvrditi što se zapravo dogodilo kad bi se znao broj prijatelja koje je ovaj imao, jer, kako piše Scobleizer, 5000 prijatelja je maksimum koji Facebook može podnijeti.

No, opet, postavlja se pitanje zašto je Facebook to napravio, zašto se account baš morao izbrisati? Jel se nije mogao neznam, suspendati, onemogućiti mu dodavanje novih prijatelja (uz finu poruku i objašnjenje), ili tako nešto slično?

Ovo je u najmanju ruku bezeveze, IMO, mislim, kud je Facebook već imao problema s privatnošću svojih korisnika, sad ovo. Malo je realno za očekivati da netko u real lifeu acctually ima 5000 prijatelja, ali mislim da nije na Facebooku da odlučuje, pa da zatvara accounte jer netko ima “previše prijatelja”…