I, blackshtef

A čovječe gluposti. Malo je stvari koje me toliko mogu iznervirati kao što to mogu administrativne gluposti. Naime, kako sam se bacio u nekakvu štednju i investiranje, tako sam si od jedne kutijice Pringles-a napravio kasicu.

U tu kasicu sam stavljao sav sitniš iz novčanika na kraju dana. To je stvarno sitno bilo, oko 5-10kn na dan recimo. I tako se malo po malo nakupilo 80ak kuna. Jest da ima kila kovanica, ali neka :)

I sad, nisam ja ni mislio to otvarat, ali dolazi Božić, i trebalo bi kupiti nešto obitelji, pa mi je ta štednja baš dobro došla. Naravno, da nebih okolo išao sa kvrgom u džepu, odlučim ja zamijeniti kovanice u krupno. Budući da znam da će mi naplatiti nešt zatu zamjenu, odlučio samto obaviti na malo drugačiji način – uplatiti novac na račun, pa ga onda podići. I tako se ja došetam u banku danas, i dam kasicu ženskoj na šalter, i kažem da želim uplatiti na račun. Našto ona meni odvrati da nek joj dam papirić na kojem piše koliko ima kojih kovanica (specifikacija) i da se manipuliranje kovanim novcem naplaćuje!

Pa tog može biti samo kod nas! Želim staviti novac na račun i moram platiti za tu radnju, jer je novac kovan. Gdje uopće imaju definirano koliko kovanica mogu primiti a da ne naplate? Znači li to da kad ću uplaćivati 100,00 kn (papirnato) i 5 kn (kovanice od 0,50kn) da će mi posebno naplatiti te kovanice? Užasna glupost, užasna! Dajem im novce, a oni ih neće. Ili se ženskoj jednostavno ne da brojati…

Budem se ja još išao svađati s njima, nije problem u tih par kuna koliko bi mi uzela za manipuliranje, nego želim postići to da novac mogu staviti na svoj račun u kojem god obliku želim!
Jer ako ne mogu, onda ću radije čuvati novac u čarapi. Ili u drugoj banci :\

Kad smo već kod banaka, za kraj jedan link za sve vas investitore – ekipa s FOI-a, točnije, sada već samostalni ljudi :) su napravili web-aplikaciju za vođenje portfolia ulaganja na http://www.eportfelj.com
Na stranicu sam slučajno naletio, ali je predobra! Točno ono što meni treba, da mi se fino rade grafovi, vodi statistika, i da imam uvid u sve. A ne da se moram svaki dan logirat na hrportfolio ili u internet bankarstvo svoje banke, pa otvarati Excel, pa upisivati nove podatke…ovako to tehnologija radi za mene – besplatno!

EDIT: Nakon jednog poslanog maila banci, drugi dan sam već mogao bez problema donesti moju piksu kovanica, i službenica je fino sve prebrojala, dva puta, i uplata na račun je izvršena :)

STAK je nedavno organizirao Karaoke party. Trebao se taj događaj zvati FOIoke, al eto, zbog nekih…administrativnih poteškoća, renameali smo događaj u Karaoke party. Nebitno zapravo sad, lijepo smo se bili zabavili.

Meni je ovo bilo prvi put da sam sudjelovao na tome. Zapravo, nisam ni imao u planu ići, bio je kolokvij drugi dan, nisam baš ni pri novcima bio, vani je bilo sve sklizavo i hladno…ali sam ipak otišao s cimerom, ak ništ drugo, da budem tamo, eto, kao potpora ekipi koja je to organizirala. Ali na kraju je ispalo baš super to, večer je bila lijepo provedena! Svaka čast, cijeli drugi dan sam bio pod dojmom :)

Početak je bio najavljen za 22.00h, i točno tad smo ja i cimer stigli. Penjajući se uz stepenice, čujem na razglasu voditelja kak govori “Dobro večer i dobrodošli na STAK Karaoke!!!”
Mislim si, sad gore hrpa ljudi, kad ono – njih cijelih 5 i jedan konobar :D
O čovječe, pomislim, pa nije valjda da nikog nema?! Još mi se u glavi vrtila činjenica da se preko web-forumlara prijavio svega 1 (jedan) kandidat…

No, ljudi su se počeli lagano skupljati, i nakon neke zajebancije, počeli smo u 23.30 sa showom. Cimer i ja smo se odlučili prijaviti. Pa kako nam bude :)
On je pjevao od Laufera – Budi moja voda, a ja od Balaševića – Al se nekad dobro jelo. Tad smo se opustili (bar ja), i htio sam pjevati još barem nekih 10-ak pjesama. Al svladao sam se, pa sam s cimerom kasnije u duetu otpjevao od Tajči – Hajde da ludujemo, i pred kraj smo uhvatili još jednog kolegu i u triu otpjevali (ko pravi boy band :) ) 365 je prošlo dana, on SaTiKe-a :)

Nagrade nismo pokupili, ali nije bilo to ni bitno. Zapravo smo se izenađujuće dobro zabavili tu noć, do pola 3 smo bili tamo. Bilo je predobro i zapravo sam doživio jedno novo iskustvo. Na idućim karaokama ima da zablistam, mislim da ću bit još opušteniji pa će to i bolje izgledati sve skupa :)

Slike su na mom Flickr-u, a video snimka (komad samo) na mom YouTube-u. Eto :)
Treba se zabavljat. Moja novogodišnja odluka jest manje vremena provodit za kompjuterom, besciljno surfajući, a više negdje vani. Mislim, lijepo je i u društvu na Facebooku, al ono, treba se i plesat malo, popit nešt i tak :)

A sad idem radit seminar dalje :)

Jučer smo završili sa izradom novog, sedmog broja Studentskog Lista. Dva dana smo radili taj DTP, već nam je InDesign na uši izlazio. Baš je sjebano (ekskjuz maj frenč) radit tak neki projekt, a da nisi ni plaćen za to, ni nešto posebno motiviran. Zapravo, manjak motivacije dolazi od toga što se naša DTP ekipa zapravo svela na jako mali broj ljudi, tako da nas par radi ogroman posao. A to je teško, već ti mozak spava, nemaš smisla za štoseve i humore i fore, jedva čekaš da ideš spavat.

Pogotovo kad te još tjeraju da radiš, svaka čast našoj glavnoj urednici, uspjela me nagovorit da u jednom popodnevu napišem jedan članak, kojeg možete dolje pročitati, a koji se bavi temom studentskog standarda u Varaždinu. Članak je zamišljen kao tema broja :happy: :)

Uglavnom, novi broj je dovršen i u tiskari je, tiskamo 700 komada ovaj puta, moramo par poslati i u Zagreb, udruzi eSTUDENT s kojom započinjemo suradnju, a ostalo ćemo dijeliti na Kickoff-u koji bi trebao biti 11. prosinca 2007., ali nisam još siguran u koje vrijeme će se održati.

Još jedna jako bitna stvar: jučer dok sam pisao taj članak o studentskom standardu, uleti mi u sobu glavna urednica i kaže:

Štef, ajde, za 15 minuta ti bude HRT došao snimit sobu!

Ja onak, wtf, al dobro, odnesem smeće, malo sredim, i evo, ulazi neka gospođa, za njom kamerman i još jedan lik. Oni bi malo snimali i nek ja sjedim za kompjuterom i tipkam nešto. Ok, nema problema, već sam imao takve sessione :)
Kad su završili sa snimanjem, pitam ja o čemu je prilog, kad ono (ironije li) – o studentskom standardu :)
Lijepo, rekoh, ja pišem članak o tome za Studentski list, tutnem ženskoj dva primjerka prijašnjih brojeva što sam imao sa strane, malo se izreklamiram, i pitam ju kad će to bit na TV-u, da znam reć starcima da gledaju :)

Kad veli ženska meni – večeras, na prvom programu, u Dnevniku! WOW :)
U 19.30 sam sjeo u čajnu kuhinju, tam imamo TV, i ajmo, gledat mene. I počne prilog o tome kak je sve poskupilo, struja, plin, i kako će i studentski domovi vjerojatno tražiti poskupljenje, kad ono, ja na Dnevniku :)

Nakon što je završio prilog, dođe mi SMS od frenda iz srednje “hahahahaha, FACO” :D
Na skype-u me isto čeka pozdrav od susjeda mog iz Grubišnog itd. Zapravo, fora je bio ne toliko taj osjećaj vidjet sebe na TV-u, makar i u Dnevniku, nego ono, što znaš da svatko tko je gledao taj Dnevnik me vidio :)
Baš mi je bilo drago kad sam dobio te SMS-e :)

Pokušat ću nekako doći do te snimke, pa ju staviti na YouTube. Ne, uopće nisam ego manijak :)
A sada, klik na link i čitajte članak iz Studentskog lista…

Pročitajte ostatak posta »

cforms contact form by delicious:days

Također, možete me kontaktirati putem IM alata, i to ovih:

• Google Talk: blackshtef@gmail.com
• MSN: blackshtef@hotmail.com
• Skype: krajo_blackshtef

Prvo – tužni smajli u naslovu -> to je zato jer nisam bio ove godine (niti prije) na Oktoberfestu.

Drugo – ako među mojim čitateljima ima netko tko nije čuo za Oktoberfest, nek se informira.

A sad ono šta sam htio reć. Jedan moj kolega, frend još iz srednje škole, redovito posjećuje Oktoberfest. I ove godine je išao. Ja sam htio ići, ali tad je bio fijasko s komisijskim ispitom i sve to, pa nije bilo ni prikladno, ni moguće. Ali me zato obradovala vijest da mi je iz MinKena stigla jednolitrena krigla i jedno pivo, Hacker-Pschorr, i to u politrenoj flaši, onako, s onim kul čepom :)
Plus što je to bilo nekakvo special Oktoberfest izdanje.

Inače, veliki sam fan piva. Ne u smislu da se volim oblokat (iako ni to nije sasvim krivo ;) ), nego da volim pivo kao piće, uživam u njemu. I jedna od “i-wish-i-have” stvari mi je jedna super kvalitetna krigla. Ili više njih. Sad sam dobio ovu, i još bi bilo kul kad bi si negdje mogao nabaviti ovakvu, te jednu ovakvu.

Pa ako netko ima i/ili je željan prodati, pokloniti i slično, nek se javi :)

Imao sam i jedan pint, dobio ga iz Škotske direkt, još je bio prljav jer je bio ukraden iz birtije, preletio do Hrvatske i došao u moje ruke. Ali nedavno je nažalost opao sa stola i rasuo se u sto komadića :(
Jebiga. Bude valjd jednom došao neki opet :)

UPDATE: nove slike na flickr-u.

Nemogu a da ne spomenem ovu temu. Inače sam apolitičan, ne zanima me politika ni najmanje, ne volim ju, smatram da nema one The Stranke koja bi ispunila neka moja očekivanja i za koju bih glasao. Izašao sam na izbore, ali onak, kak se to kulturno veli, prek kurca. Ne da sam neki buntovnik ili nešto, nego ja nevidim smisla u tome. Kažu, tvoj glas će bit dodijeljen nekoj stranci. Ma neka. I couldn’t care less. Moj glas, sumnjam da će bit prekretni neki. Koji je onda smisao da ja dolazim tamo, dođem po papirić, zaokružim nešt i predam?

Znam, mogo sam otić i pošarat recimo, ili jednostavno zaokružit bilo šta, nešt bezveze. Stranku zelenih ili možda dopisat neku svoju :)
Ali moje pitanje je – zašto?! Taj moj glas ne vrijedi ništa, bio on iskren iz srca, ili bio on zajebancija. Ili ona treća opcija – dodijeljen nekoj stranci. Meni on ništa ne znači i što se mene tiče, mogu s njim raditi šta hoće. SDP ili HDZ? omg…

Kažu, to za sebe izglasavaš, ja utječem na svoj daljnji život u ovoj zemlji. Aha, rajt. Na koju foru ja utječem na život ak glasam za HSLS recimo, a pobijedi jedna od dviju vodećih stranki? Kako?
Da je to lokalna uprava, vjerojatno bih se ozbiljnije primio te svoje “građanske dužnosti”, jer to je manja sredina i izabrana vlast direktnije utječe na mene nego državna. Svog sam gradonačelnika vidio mali milijun puta uživo, dok svog premijera (aktualnog) nikad. Go figure.

I zašto se zove građanska dužnost? Šta ja dugujem ovoj državi? Roditelji mi uredno plaćaju porez, ja studiram u ovoj državi i vjerojatno ću raditi u njoj i opet plaćati porez. Zašto sam ja dužan izaći na izbore? Ja se uopće ne osjećam tako.

Kad smo već kod poreza, jedna stranka želi uvesti nove poreze. Porez na kapitalnu dobit. A ja se baš počeo bavit fondovima. Jesam li glasao za njih? Ne. Na stranu neka opravdanja tipa da će se naplaćivati porez tek od neke cifre…ja želim svojim novcem nesmetano baratati. To što mi je dionica ekstremno skočila i što sam na jednoj dionici zaradio milijun kuna, to nisam ja kriv, nego tržište na koje ja nemam utjecaja. Zašto da platim porez na to? Postavlja se pitanje – što da je dionica pala? Sumnjam da bi država onda velikodušno dala nekakvu nadoknadu, nekakvu odštetu…ali dok pojedinac zarađuje, eto, čovjek radi 8+ sati na dan da bi prehranio obitelj, pa je odlučio malo uložit u dionice, pa mu se posrećilo, e, to mu naplati. Naplati mu što je sretan i što sad ima novaca sa strane, što će možda konačno otplatit kredit i moći poslati djecu na faks.

S druge pak strane, da ne ispadne da blatim jednu stranu samo…ni druga nije sjajna. Koliko je samo afera bilo, koliko glupih propisa i zakona je doneseno. Svi se sjećamo 0,5 promila. Zakona za nove vozače. To mi je jako poznato jer sam jedna od prvih generacija koja je polagala po tom zakonu. Dvije godine sam morao vozit ko s pomoćnim kotačima, ne poslije 23h, ne prebrzo itd. I sad, dođem u situaciju da moram u susjedno selo po sestru, negdje oko ponoći, i mora mama sa mnom, jer ja eto, ne smijem vozit poslije 23h :\
Pa je tu onda bila “škola sigurne vožnje”, od čega se odustalo kolko mi je poznato, jer ja to nisam polagao. A imam “produljenu” vozačku.

Pa zdravstvo recimo, uvedeno je ono glupo plaćanje naknada za recept i te papire. Dajte molim vas! Pa ko normalan može takvo šta uvest, pod bilo kojom izlikom?! Svaka čast mom liječniku opće prakse, jedno vrijeme nije ništa naplaćivao, al eto…kad tad je morao počet. Iako je jako protiv toga, i sâm kaže da je to protivno svakoj liječničkoj etici :(

Svi se nešto reklamiraju, nude nam maramice, labello, jabuke, koncerte i šta sve ne. I obećavaju brda i doline. Kak nisu sami sebi dosadni više?

Moja poanta jest – izašao sam na izbore i glasao sam, ne toliko jer mislim da ću nešto promijeniti, nego više zbog svih trenutnih sranja. Sranja koja je napravio HDZ, koja je napravio SDP i koja će napraviti bilo tko koji sjedne na vlast. Pa eto, neka moj glas bude tam, kad svi vele da je tak važan. Ionak bi se nekome pripisao.

Ali sve je isto – ne volim politiku, ne bavim se njome, niti se ona bavi sa mnom. Nekako indirektno da, ali na to nemam utjecaja. I moj izlazak na izbore neće promjenit tu činjenicu. To što ja izađem na izbore, ne znači da se politika nebude više bavila mnome. Politiku smatram nametom, nametnula se svakome od nas, čim smo se rodili. A smatram da to nije dobro. Kao što je jedna moja kolegica rekla, politika i religija su dvije stvari koje će jednog dana uništiti čovječanstvo.

Moj glas je bitan. Moj glas se čuje. Kad budem imao neke probleme, rješavao zaposlenje, stambeno pitanje i sve ostalo, zanima me hoće li se onda moj glas čuti? Hoće li onda biti toliko bitan? Poučen prijašnjim iskustvima – neće.

Konačno, i na mom fakultetu je uveden MSDNAA. Iz pouzdanih izvora znam da se to već duže vrijeme uvodilo, i zapravo, sve je bilo spremno za puštanje u promet, ali eto, uvijek se nailazilo na neke sitne probleme.
Na nedavno održanom interview-u sa ekipom iz CIP-a (Centar za informatičku podršku) saznali smo da je sve to stvarno pri kraju, i da će uskoro to krenuti. Evo, tjedan dana je prošlo i to je online!

Sada i mi, informatičari, možemo legalno doći do softvera koji će nam omogućiti nesmetani rad za fakultet. Da, postoji i linux i blabla, ali ovdje se ne priča o tome ;)
Recimo primjer – da bi bilo šta radio na fakultetu, trebaju mi Windowsi, Office paket, a kasnije dolazi i Visual Studio (odnosno, dovoljan bi bio i samo VisaulC++), zatim MSDN Librarye, SQL Server itd…okej, možda sam malo pretjerao, ali dobar dio toga nam treba. Na programerskim kolegijima recimo radimo u Visual C++ 6.0, što znači sljedeće – da bih ja doma vježbao programiranje u istom okruženju, moram ga nekako nabaviti. Legalnim ili nelegalnim putem, pitanje je…

Smisao ovoga MSDNAA-a je zapravo baš to – da se nužni programi ponude studentima besplatno. Studenti će na taj način koristiti legalan softver, besplatno naravno, ali…nije stvar samo u tome da mi koristimo legalan softver. Neke bitnije razlike između legalnog i nelegalnog nema, ali prava caka leži u tome da će veliki dio studenata radije posegnuti za originalom, nego kopijom (ili nekom alternativom), i nakon što se navikne raditi na tome, teško da će prijeći na nešto drugo. Radi se o dobivanju klijentele.

Evo primjer iz osobnog iskustva: koristim windowse otkad imam računalo. Par avanturica sa linuxom se ne broje, a mac nisam probao. Zašto da sada tražim neku piratsku kopiju Viste ili XP-a na torrentima, zajebavam se s aktivacijom, registracijom i ostalim čudima, nemam mogućnosti skidanja updateova itd., a mogu skinuti fino original. Nakon to skinem i stavim original, i nakon što se navučem na to i počnem koristiti, jednog dana, kada više nebudem student, budem izdvojio par tisuća ili kolko kuna za legalan softver, pogotovo ako ću imati neku tvrtku, pa ću trebati kupiti softver za rad.

Drugi primjer su studentski projekti. Uskoro bih trebao početi raditi na jednom projektu. Već sada imam u planu korištenje MSSQL baze, što će mi posebno biti olakšano MSDNAA-om. I zašto ne koristiti to? I tako će jedan projekt povući drugi, i na drugom će se vjerojatno koristiti ista tehnologija. Naravno, postoje mogućnosti daljnjeg ostalih tehnologija i razvojnih platformi, pogotovo u struci informatičara, but you get the point.

Thought of the day: Što je besplatno, i Bogu je drago :)

Ne ić u McDonalds jest :)
Ozbiljno, ja i moje društvo u zadnje vrijeme idemo jako, ali stvarno jako često tamo. Ne dira nas previše to što je ta hrana nezdrava, jer realno, ni u menzama hrana nije najzdravija, niti neke naše navike nisu i slično. Želim uživati u životu i trenutku i nije me previše briga koliko je zdrav moj McCountry ili BigXtra Bacon sendvič :)

Već samo ovaj mjesec, u tom restoranu sam ostavio nekih 350-ak kuna. Strašno! Umjesto da sam te novce uložio u neki investicijski fond recimo. E pa…

Neki dan su mi sjele nekakve pare, i nakon što sam poplaćao račune koje sam imao za platiti, odlučio sam početi ulagati u jedan otvoreni investicijski fond. Davno sam već htio početi s tim, ali nikako da krenem. Uvijek sam novac spiskao na nešto potpuno treće, i na nešto što mi ne vraća uloženu vrijednost. Ovo će barem nešto vratiti (nadam se), ali bitnije mi je to što sam počeo, i što sad mogu dalje uplaćivati u fond kad god ću imati neki višak novaca na računu. Bilo je najteže zapravo probiti led, odnosno, uplatiti taj početni iznos :)

A sad, kako ćemo dalje, ne znam. Što se tog fonda tiče, planiram ulagati u njega jedno dulje vrijeme (> 3 godine), a s vremenom početi ulagati i u druge fondove, možda i u drugim bankama. Volio bih se početi baviti i dionicama, ali jednostavno nemam vremena za neku dinamičku trgovinu, nego bih ih kupio pa nek stoje, nek se cijena lagano diže, malo rjeđe nek se spusti ;)

Zapravo, nije mi plan doći do neke nevjerojatne love, obogatiti se i slično (ma, vraga nije, volio bih, ali… :) ), nego eto, čisto da moj novac radi za mene, da ulažem u nešto, da imam motivaciju za štednju. I lakše mi je štedjeti ako su ti novci “negdje” i ako od njih nešto nastaje, nego onako dok mi sjede na tekućem, i čim mi ponestane gotovine, hop do bankomata i diži… Poznavajući sebe, ovakav oblik štednje meni baš treba, jer ću znat da je taj novac negdje otišao, nema ga, i neću ga uopće brojat niti računat na njega. Želim se jednostavno jednog dana sjetiti i vidjeti da se vrijednost tog uloženog novca povećala i da tek onda budem to dizao i uživao u tome.

Kažu da je dobro napraviti nekakav plan, mjesečna ulaganja, kamate, ulaganje na određen broj godina, u biti, da je bitno imat neku cifru kao cilj, pa prema tome planirati. Neznam, ja sam ovo na blef počeo, a i smatram da meni plan ne treba, jer ja jednostavno želim nakon par godina imati nešto novaca sa strane, a ne obogatiti se. Ako se usput i obogatim, tim bolje :)

Kasnije bih si volio kupiti i neke profitabilne i stabilne dionice, na istu foru, da ih kupim i imam, pa prodam nakon nekog vremena. Čisto radi toga da ne držim sve na jednoj hrpi, treba malo raspodijelit sredstva.
Sad ćemo vidjet, sutra će mi dodijelit udjele, a već početkom idućeg mjeseca planiram opet uložit nešto. Vidjet ćemo, možda u isti fond, možda u neki drugi, možda u neku drugu banku…

Ali ono najbitnije je – počnite štediti! I to po mogućnosti na ovakav jedan način, gdje vam vaš novac donosi još novca, a opet, nije oročen i jako je likvidan, tako da ako vam jednom hitno zatreba, potrebno je samo prodati udjele/dionice, i dobijete vašu gotovinu. Nema oročenja. A doprinosi koje ostvaruju fondovi su nerijetko puno veći od kamata na štednjama.
Ja sam počeo, ajd i vi sad :)

Pa ćemo skupa u McDonalds trošit ;)

E da! Par korisnih linkova koji će postati moja svakodnevnica:

• HRportfolio
• Fondovi.hr
• Cartmann Traders Corner
• Business.hr
• Poslovni dnevnik
• Banka magazine
• Investopedia
• Marketing servis
• Moj Novac

To je to što se investiranja tiče. Postoji još jedna novost kod mene, a to je da sam počeo pisati jedan novi blog. Potaknut nekim događajima, odlučio sam zapisivati svoja razmišljanja o tome, i za sad, dobro ide. Fino će to ispast kad bude gotovo, a bit će objavljeno i dostupno na pregled točno tad, kad bude gotovo. A kad će to bit, neznam.
Za sad ga pišem pod novim nickom nekim, kojeg mi je izbacio neki name generator :)
Ono što mi je drago jest što je već naišao na neku publiku, i publici se sviđa. Danas sam baš dobio komentar od jednog čovjeka da ga prati, što mi je posebno drago jer nikad ne bih za njega rekao da prati blogove, a pogotovo ne takve tipa ovog… Ali eto :)

Znači – u neko dogledno vrijeme, objavit ću i te postove ovdje.
A do tad – strpljenja ;)