1-800-404 : The subscriber you are trying to call does not exist
Iako u zadnje vrijeme svoju mladost ostavljam na Facebooku ili čitajući zaostale iteme u Google Readeru, znam se tu i tamo uhvatiti kako visim na YouTubeu. Stvarno je divno to u šta se taj site pretvorio :)
Uglavnom, nekad naiđem na neke tako kul video clipove da ih jednostavno želim podijeliti sa svijetom! Ima li to smisla ili ne, nije uopće bitno, ja znam da ima, jer tako se i prije pričalo “pa tko bi htio čitat šta ja radim” ili “pa tko bi htio gledat nekoga 24h na dan”, pa eto :)
Tako je i sad, pa tko bi htio gledat ono što se blackshtefu sviđa, ali ja znam da, this time next year… ;)
Tako sam i ja odlučio pokrenuti svoj “TV” kanal. Jedino što imam neke nedoumice oko toga. Naime - sve je to ok, postaviti video na svoj blog, pa tko hoće gledat, gleda. Praktično je zapravo.
S druge strane, rekao bih da se time na neki način krši smisao weba 2.0. YouTube ima playliste i favoritese. Čemu onda dodatno postavljanje videa na blogove? Vjerojatno zbog praktičnosti. Ono, ako netko prati moj blog, ovako može “u jednom” pratiti i moj video kanal, jeli…zapravo ne baš moj, ali dobro, vjerojatno ću na blogu objavit svaki video kojeg ću spremiti i u favoritese, tak da će to otprilike biti tu negdje.
Još jedan očiti razlog je da se na blou mogu objaviti i neki video clipovi koji ne moraju nužno biti u vašim favoritesima na YouTubeu. Ali opet… (mrzim kad mi se mozak zablokira i izgubim misao, op.a)
Kad ne bi bilo tog embedanja, sumnjam da bi netko baš išao tražiti moj profil po youtubeu, kako bi vidio šta ja gledam. Kad se sve to malo bolje promisli, dođe se do zaključka da naši web2.0 servisi imaju prilično dobar društveni život :)
Ono, Winamp šalje informacije o glazbi koju slušam na last.fm, youtube sprema u favorite ono što mi se svidi, flickr mi čuva slike, a sve se to onda nađe i druži “kod starog blackshtefa na blogu”. Kad dođe posjetitelj, oni se svi skupe i jedva čekaju da pruže sadržaj o meni.
Zanimljivo. Kako reče jedan vic, ispada da moji gadgeti (web2.0 servisi u ovom slučaju) imaju bogatiji društveni život od mene :)
No, da ne duljim dalje, odlučio sam i ja svojim servisima dopustiti da se druže i okupljaju ovdje, pa će tako od sada krenuti blackshtef video kanal. Pa da počnemo…
Nedavno sam saznao za jednu srpsku rock/punk grupu, Super s Karamelom. I imaju jednu tako odličnu stvar, Debela Devojka se zove. Prepuštam vam samima da pogledate i vidite o čemu se govori, pjesma je meni jako zarazna ispala (spot pogledao 20ak puta u komadu). Inače volim takve pjesme, jedna od žešćih na tu temu je i od legendarnog Ive Fabijana - Ja volim debele žene.
E, ovaj video je već bio na blogu, zapravo, samo link do njega. Evo ga sada i embedanog :)
Naime, radi se o kratkom filmiću u kojem je na jedan duhovit način prikazano kako sve svađa može završiti. Glumi yours truly :)
A must have za ljubitelje Stargate Atlantisa!
Ja inače živim u jednom malenom gradu u Bilogori, Grubišnom Polju. Tamo sam išao u vrtić i tamo sam završio osnovnu školu. Srednju sam završio u Bjelovaru, gdje sam živio u učeničkom domu četiri godine. Na faks sam otišao u Varaždin, i evo, treća godina teče kako sam tu. Zbog udaljenosti i obaveza, jako malo sam stvarno doma, tek tu i tamo koji vikend i preko blagdana i praznika.
Danas sam naišao na link na stranice Grada Grubišnog Polja, i ostao ugodno iznenađen! Naime, prošli site je bio ajme (užaš), ali ovaj…totalna suprotnost. Odmah da razjasnim, nije nešto über, nije 2.0, ali ono što je kod mene izazvalo nekakvu navalu emocija jest što je to moj grad! I nakon sat vremena provedenih na site-u, osjećao sam izrazit ponos što mogu reći da moj grad ima jedan takav dobar web!
Prešao sam preko site-a uzduž i poprijeko, kliknuo na svaki link i pročitao svaki tekst. Čitajući, osjećao sam samo nostalgiju i želju da sutra sjednem na vlak i odem doma. Al sutra sam na nastavi i imam kolokvije i učim i ah… nemogu :(
Posebno mi je drago bilo kada sam naišao na svoje starce, ima jedna slika gdje mi stari prima povelju od tajnika Hrvatske Vatrogasne Zajednice, uf, ala sam bio ponosan, odmah sam se pohvalio tom slikom :)
Uglavnom, lijep osjećaj. Voljeti tak jedno svoje mjesto, što bi rekli naši stari, ne zaboravit odakle si. Ja bih rekao da nisam nikad to ni zaboravio, kad god su me u srednjoj zezali oko toga (ono…POLJE, to je svima bilo eto predmet sprdnje), ja ili sam vraćao natrag ili ignorirao. Ali nisam dao da mi netko pljuje po onome što volim i gdje živim ja, i gdje živi moja obitelj.
Op.a: ovaj post je kratak i izrazito onak, ne očekujem da ga svi shvate, odnosno, da shvate moju euforiju. Ali ovo je isto tako moj blog, pa mogu pisati što me volja :)
Evo link još jednom, a za ubuduće - nalazi se desno među linkovima, sekcija “Love” :)
Grubišno Polje i na Wikipediji.
Nemogu za sebe reći da sam baš neki ljubitelj i poznavatelj cvijeća i biljaka, ali volim kad na stolu imam bar nešto zelenoga. Pa sam na prvoj godini kupio sebi za svoj mali sobičak jednu biljku, mislim da se difenbahija zove, tako nekako. Navodno, biljka je hi-tech, jer joj odgovara zračenje monitora i TV uređaja. Tad je bila postavljena negdje uz moj tada glomazni 17″ CRT, koji ju je i grijao i zračio, pa je biljčica s vremenom narasla i pretvorila se u biljku.
Nakon toga, kad sam se iseljavao iz doma i išao doma doma, jel, cvijet je stradao u autu, nešto ga je priklještilo u bunkeru, i otišo cvijet.
Iduće godine sam si kupio kaktus mali u nekoj malog teglici. Bilo mi je to kul jer se kaktusi (so I’ve been told) ne zalijevaju, ono, otporni su i žilavi i neće odmah uvenut ako im ne date vode par tjedana. Što je za nekoga lijenoga i brižnoga poput mene stvarno super :)
I baš sam danas bio u konzumu (neplaćeni oglas!OMG!) poslije večere i imaju nekakvu malu cvjećarnicu tamo, pa rekoh, idem vidjet šta se nudi. Tražio sam neku biljku do 16 kuna, budući da sam kao pravi student imao točno toliko u džepu, sve u kovanicama. I bili su neke biljke slične ljubičicama (valjda), a pokraj jedan cvijet za 9 i nešto kuna. Hyacinthus orientalis se zove. Pa rekoh, može to, i uzmem jedan tanjurić tak da mi voda slučajno ne prokapa i da mi se zemlja ne rasipa po stolu.
Cvijet je inače lijep, baš su imali izloženo valja 15 komada, svaki u svom stadiju cvjetanja (fakin -ije/-je). Ja sam uzeo onaj koji je bio najviše zatvoren, tak da ga mogu gledat dok cvjeta. I onda mi ženska veli da sam uzeo onaj koji nema cvijet ili plod u sebi, nisam baš razumio. Oh well, odaberem drugi, ispravni, platim i sa smješkom na licu odem doma.
Malo sam se igrao s fotićem na mobitelu, pa možete cvijet vidjeti ovdje. Kažu inače, barem sam tako na Wikipediji pročitao, da ova biljka sadrži alkaloide i da je otrovna ako se pojede u velikim količinama :)
BTW - kad sam već kod igrarija s mobitelom, evo još tri slike: prva druga treća :)
Prije par dana, točnije u četvrtak, 17. siječnja 2008. godine sam napunio 21 godinu i tako zakoračio u 22. godinu svog života. Kako je red, pozvao sam svojih par prijatelja na piće, da jelte, ja počastim, a oni da mi daju poklon :]
Nekakvu veliku feštu nisam radio, jer spletom okolnosti, rođendan sam i dočekao i ispratio projetkom iz matematike, dvije noći za redom smo do pola 6 ujutro radili to čudo…uzgajamo ovce, pa moramo napravit investicijski plan. A tog ima ko blata.
Uglavnom, svi smo bili u nekim obavezama, poslu i nije bilo ni vremena za feštu, pa smo to obavili tak, na kavi. Možda nešto ipak smislimo ovaj vikend :)
Sjedimo mi tako, kad frend vadi bijelu kuvertu i veli mi da kao, budući da nisam tražio nekakvi posebni poklon, oni meni daju to. Mislim si prvo, možda nekakvo mito, korupcija! Ali bijela je kuverta, nemože bit…
Otvorim, kad ono - razglednica. Ali čisto bijela, nije ona tipična s forom nekakvom. Mislim si, ovo je neka über fora :)
Otvorim i kuvertu, kad ono unuta…
Moram ovo napisati. Počeo sam sa čišćenjem svog Facebook profila. Bilo je više nemoguće snaći se u toj gužvi aplikacija, wall-ova i poke-ova. Pa gift-poke, super-poke, poke, mega-poke, fun wall, super wall, obični wall…
Aplikacije su se samo gomilale, requestovi i invitationi još stoje. Zato sam si odlučio to malo srediti sve. Ostavio sam par aplikacija (par, haha) a ostatak pobrisao, pobrisao sam i sve forvarduše sa wall-ova, jer su mi zauzimale dobar dio prostora. Što se novih aplikacija tiče, dodavat ću samo poneke, za koje mi se učine da su kul i da vrijede, bilo imenom ili preporukom frendova ili tako nešto, a ostalo ide na Ignore.
Ime mi je Nikola, student sam Fakulteta organizacije i infromatike u Varaždinu, i bavim se svačime pomalo, a sve to pomalo pokušavam više ili manje dokumentirati na ovom blogu.
Tokom studija, koji još traje, bavio sam se razno raznim poslovima, od web-dizajna i developmenta, do pisanja za časopise Plan B i Studentski List.
Pisati volim, jedino što mi je problem, još uvijek, pronaći neku temu, neko područje u kojem bih tražio stalnu ili barem dugoročniju inspiraciju, pa pišem o svemu i onome što mi padne na pamet.
Više o meni...